"Morate se voljeti, morate se radovati i trpjeti radi mojih planova. Kako vas ljubim, kako vas nježno gledam, kako vas od srca blagoslivljam... Ja sam Bezgrešno začeće..." Riječi dvanaestogodišnje Ivane Tomašević, učenice šestog razreda, zapisao je prije trideset godina don Petar Šolić, a djevojčica je svjedočila kako joj je ovo povjerila Gospa.
Bila je to jedna od poruka Žene u plavom plaštu, koje su počevši od subote 27. kolovoza 1983. pune tri godine u Galu privlačile tisuće vjernika. Komunističke vlasti pokušale su, posebno silom, spriječiti ljude da dolaze, ali nisu uspjeli, vjernici su se danju i noću uspinjali na brdo, i tako je ostalo do danas, do ove subote kad će se obilježiti tri desetljeća ukazanja i ostalih čudesnih događaja zabilježenih tih godina.
Petnaestak osoba
Gospu je na Osoju, šumarku u zaselku Tomaševići u Gali najprije vidjelo četvero, pa sedmero djece, a do kraja fenomena izjave je dalo petnaestak osoba koje su doživljavale različite natprirodne pojave. Splitsko-makarski nadbiskup dr. Frane Franić, osnovao je komisiju od nekolicine iskusnih teologa koji su ispitivali svjedoke i zapisivali događaje, a iz zaključka koji se čuva u Nadbiskupskom arhivu može se zaključiti kako je bio prilično blagonaklon prema vjerskom zanosu hodočasnika, posebno jer se dvije godine ranije Gospa ukazala i u Međugorju sa sličnim porukama: tražila je molitvu, pokoru, obraćenje, mir, pomirenje...
Žena u crnome
Bilo je to na rođendan moga najmlađega sina Anđelka, rano popodne, a starija dica Tonči, Nedo, Ivica i Jurica igrali su se na Osoju. Odjedanput Jurica koji je ima osam godina uleti u kuću i viče: ‘Vidili smo ženu u crnome, a ja san joj reka; ako si s Božje strane ajde s nama, ako nisi s Božje, biži. Ona se samo smijala i nešto nam rekla, ali nismo razumili.’
Ostala dica su vanka plakala, a mi smo se skupili i išli gori. Baba Ana se uspela naviše i kad je prolazila kroz lazu Anita i Ivana počela su skrikat da eto žena prid njon i da prolazi kroz nju. Baba ništa nije vidila. Klekli smo i počeli molit, a dica su povikala: ‘Eno je, ista Gospe Sinjska, s krunon na glavi!’ Popodne se pronija glas i narod je počeja dolazit svaoklen. Izašlo je u ‘Slobodnoj’, narod je nagrnija, došla je milicija i počela tirat i tuć ljude, ali ko će narod zaustavit.
Dica su je svaki dan viđala, a deveti dan Gospe je progovorila maloj Verki Mravak – ispričala je skraćenu kronologiju Dinka Tomašević (59), a otada su o ukazanjima u Gali ispisane stranice i stranice crkvenih dokumenata, ploče na oltaru na Osoju svjedoče o ozdravljenjima i zahvalama za primljene milosti, a često svraćaju i autobusi s međugorskim hodočasnicima. Male vidioce u zaštitu je uzeo Mile Brčić (92), časna starina, kojemu su se djeca rado povjeravala:
- Jedan dan Gospe je dicu povela priko brda i kad bi oni došli bliže, ona bi se pojavila malo dalje, i tako par kilometara sve do Baljkovca, a da se nigdi nisu očeprljala po stinama i drači. Kad je mali Ivica Tomašević pita zašto je tako, ona je rekla: ‘Jer neki od vas imaju grijeha, a Bog i grijesi ne mogu stati skupa.’ Je l’ to točno? Je, pitaj svakoga fratra, točno tako će ti reć.
U tri desetljeća zapisane su brojne bilješke vidjelica
Galjske Gospe
Jedan dan mene povede mala Ivana gori, da vidin i ja šta je. Došli smo, počeli molit krunicu i mala je umukla, problidila. Opipan joj kucavicu, srce ne tuče. Ka mrtva. Kad odjedanput vrati joj se boja, ona skoči i ode kući, kaže, ugledala je Gospu... A ukazanja su doživljavali i stariji, najviše ih je imala Kata Mravak (76). Sve je počelo kad se s mužem Andrijom uspela na Osoj gdje su ljudi molili.
Sjajna kugla
- Vidila sam ka neku malu zvizdu, kuglu sjajnu. Išla san je uvatit, a ona mi biži. Drugi dan san vidila plašt i krunu u zraku, a onda i djevojčicu svu u zlatu s krunon na glavi. Išli smo svaki dan gori s drugin sviton, a dica koja su viđala Gospu vikala su: molite, molite! Milicija je odvela malu Anđelku Jagnjić, imala je tada 19 godina i osudili su je na 15 dana zatvora jer je pozivala ljude da mole...
Svašta su nam radili. I nakon par dana bili smo gori. Molili smo, i ja opet ugledan Gospu, pruža mi krunicu, ja pružin svoju, a ona mi je blagoslovi, i nju i ovu bilu maramicu. Rekla mi je: ‘Ne bojte se dico, ja sam s vama!’ Narod je nagrnija, svi su tili taknit tu krunicu, evo je – pokazuje nam Kata, koja je imala dvadesetak viđenja, a jednom ju je, priča, Gospa provela kroz Raj, Čistilište i Pakao. - Tu lipotu ne mogu opisat: lipe plavkaste oči, na glavi uvik bili veo, a na njoj plavi ogrtač, uvik zakopčan. Kad se ona pojavi, nestalo bi svega oko mene – svjedoči Kata.
Ne boj se, ja sam Bezgrešno začeće
Devetogodišnjoj djevojčici Verki Mravak Bogorodica je prvoj progovorila. Sjeća se:
- Išla sam gori ka i svi, molili smo i u jednom trenu, malo poviše od mjesta gdje smo klečali sam je ugledala. Na oblaku, u plavom, s bijelim velom. Zazvala me da dođem bliže. Rekla mi je: ‘Ne boj se, ja sam Bezgrešno začeće.’ A šta sam ja znala, bila sam curica, priplašila sam se. Vidjela sam je još dosta puta, ne znam koliko. To je obilježilo moj život, to je čudesno iskustvo – ispričala nam je Verka koja s obitelji živi u Njemačkoj, a na Osoje dolazi svakog ljeta.
