Filozofiju je studirao u Grazu, gdje je bio učenik Petra Pázmánya, poslije kardinala i ugarskog primasa, a teologiju u Rimu.
Svojom rukom ondje je zapisao da je Hrvat, o čemu postoji pisani trag u arhivu zavoda. Nakon završetka studija vraća se u Zagrebačku biskupiju, gdje djeluje u pastvi, ali ga ubrzo ostrogonski primas Pázmány poziva u Ugarsku.
Od 1616. godine djeluje kao profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi, a imenovan je i ostrogonskim kanonikom. Primas Pázmány poslije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije u Szepluku, kod Košica u današnjoj Slovačkoj, koje su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma.
Kako bi pomogao malobrojnim katolicima, koji su bili lišeni čak i svojih crkvi, ondje se 1619. pridružuje dvojici isusovaca – Mađaru Stjepanu Pongráczu i Poljaku Melkioru Grodzieckom, kako bi se brinuli za vjernike mađarskoga i slovačkoga jezika.
Za vrijeme pobune sedmogradskog (erdeljskog) kneza Gábora Bethlena, kalvinistički zapovjednik Juraj Rákóczy 1619. ušao je s vojskom u Košice i odmah dao zatvoriti trojicu svećenika. Zbog odbijanja da postanu kalvini, podvrgnuli su ih mukama. Prisiljavali su ih da se odreknu vjere i Petrova nasljednika Pape u Rimu, ali oni su ostali postojani. Mučili su ih različitim mukama, sve dok ih nisu ubili. Marka su 7. rujna 1619. zapalili i odrubili mu glavu.
Kardinal Pázmany izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu, a zatim uime cijelog episkopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje.
Lijes s posmrtnim ostacima mučenika premješten je 1635. godine u uršulinsku crkvu u Trnavi, gdje se razvilo njihovo štovanje. Papa Ivan Pavao II. proglasio je 2. srpnja 1995. u Košicama ovu trojicu mučenika za vjeru svetima... Ljubav i dijalog glavne su poruke Sv. Marka Križevčanina kojeg Crkva slavi 7. rujna kao priznatog mučenika.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
