Robert Bellarmin rodio se 1542. u Montepulcianu u Italiji. Njegova pobožna majka Cinthia bila je sestra pape Marcela II, a k tome je, zahvaljujući jednom od deset prvih isusovaca o. Pashaziju Broëtu, izvrsno upoznala Družbu Isusovu. Želja joj je bila da svih pet njezinih sinova uđe u taj red... Majčine snove ostvario je treći sin po redu, Robert, koji 1560. stupa u Družbu Isusovu, usprkos protivljenju oca. Marljivo se dao na učenje, "našavši" se osobito u spisateljskom djelovanju.
Godine 1570. Robert Bellarmin zaređen je za svećenika, a izuzetna sposobnost i radišnost dovode ga do profesure na Gregoriani. Iz njegovih predavanja na tom učilištu nastalo je i njegovo najslavnije djelo: "Rasprave o spornim pitanjima kršćanske vjere protiv krivovjeraca našeg vremena" ili, kraće, "Kontroverzije". U četiri sveska toga opsežnog djela sv. Robert Bellarmin sustavno je raščlanio sva pitanja koja je donio protestantizam. Svojim odgovorom na napade reformacije izazvao je čak 200 protuspisa, ali si je na leđa naprtio i kritike s katoličke strane. Naime, zakoračivši nekoliko stoljeća ispred svoga doba, Bellarmin je svoje djelo pisao mirno, bez pogrda i izrugivanja, dijaloški, danas bi se reklo ekumenski. Nekima u Crkvi to je zvučalo odveć pomirljivo, nedovoljno oštro, pa su "Kontroverzije" kraće vrijeme došle i na indeks zabranjenih knjiga.
Sv. Robert Bellarmin ipak je uznapredovao do kardinala, po smrti pape Klementa VIII. bio je čak u najužem izboru za papu, a novom papi Pavlu V. postao je najdragocjenijim teološkim savjetnikom. U radu raznih kongregacija i u kardinalskom zboru bio je toliko ugledan i poštovan da je svojim mudrim mišljenjima, što ih je uvijek pratila naročita pobožnost, nerijetko mijenjao stavove svih preostalih 14 kardinala.
Godine 1620. Bellarmin objavljuje knjigu "Vještina kako se blaženo umire", a godinu dana nakon te svojevrsne duhovne oporuke umire u novicijatu sv. Andrije na Kvirinalu. Blaženim, svetim i naučiteljem Crkve proglasio ga je, u našem stoljeću, papa Pio XI.
