Njihovi roditelji, pak, njegovu kanonizaciju i veličanstveno šibensko slavlje u rujnu 1970. pamte kao najsjajniji događaj Crkve u Hrvata iz svojih djetinjstava.
Stoljeća i stoljeća morala su proći da hrvatski narod dobije prvoga službeno proglašenog sveca, pa nije nevažno da je sv. Nikola Tavelić u nebesku slavu stigao kao mučenik koji je život dao za vjeru. Označio je tako – svojim djelom ali i sudbom da svetim bude proglašen šest stoljeća nakon smrti – onu odanost, postojanost i strpljivost svoga naroda, svoje "uvijek vjerne Hrvatske".
Nebeski zaštitnik hrvatskoga naroda rođen je između 1340. i 1350. u Šibeniku, u uglednoj obitelji koja je vjerojatno bila u srodstvu sa slavnim bribirskim knezovima Šubićima. Zarana stupa u franjevački red postavši član "provincije Slavonije". Nije poznato gdje se mladi fra Nikola školovao, ali očito ga je vodila želja za misionarskim radom, jer sedamdesetih godina 14. stoljeća zatekao se u Bosni. Ondje je punih dvanaest godina vodio borbu da obrati i na putu prave vjere utvrdi one koji su odlutali u rašireno bogumilsko krivovjere.
U tom poslu upoznao je i fra Deodata iz Ruticinija u Akvitaniji, s kojim se 1383. zaputio u Svetu Zemlju i nastanio u franjevačkome samostanu na Sionu.
Uz fra Petra iz Narbone u Francuskoj i fra Stjepana iz Cunea u Italiji, pobožnošću i osobnim primjerom kreposna života naviještali su riječ Božju. Kao gorljivi sinovi sv. Franje, a u doba kad nije bilo tako razvijene ekumenske svijesti, njih četvorica silno su željeli i muslimanske Saracene preobratiti. Na sam Kurbanbajram, 11. studenoga 1391. zaputili su se najvećoj muslimanskoj, Omarovoj džamiji vjerujući da će svojom riječju obasjati i pridobiti tamo okupljeno silno mnoštvo. Dakako, razmišljali su i o drugome mogućem raspletu – da tamo skončaju, ali ih to nije plašilo, već im je pomisao na mučeništvo davala još veću snagu. Upravo tako se i zbilo.
Osupnut napadom na svoj zakon, kadija se rasrdio i uhitio franjevce. Tri dana pokušavao je svoju nadmoć dokazati tako što će ih natjerati da se odreknu svoje vjere i priznaju njegovu. Kad ih nikako nije mogao slomiti, kad su i nakon najstrašnijih muka ponovili da je Krist Sin Božji, prepustio ih je svjetini koja ih je mačevima raskomadala, a tijela im zapalila i pepeo razasula, da ih kršćani ne bi častili kao svece. Ipak, častili su ih... U početku posebice franjevci, poslije i ostali, a kad je šibenski biskup Antun Josip Fosco 1880. pokrenuo postupak da se Nikolu Tavelića dopusti štovati kao blaženika, ubrzano se koraknulo stazom koja je hrvatskom narodu, za papinstva Pavla VI., donijela veliku sreću i ponos – prvoga sveca.
