Jer, premda nije zemljom uz Isusa hodio kao jedan od njegovih učenika, u svom je Evanđelju nerijetko uvjerljivije i plastičnije od njih opisao događaje iz Isusova života! Tu "novinarsku crtu", da sve pomno sasluša i ispita te pedantno zabilježi i drugima vjerno preda informaciju, liječnik rodom iz poganske obitelji u sirijskoj Antiohiji posvjedočio je i u uvodu svoga Evanđelja.
A njegovo Evanđelje, pisano po pripovijedanju onih koji su bili s Isusom, u mnogom se razlikuje od ostalih. Osim ljubavi prema istini, Luku je resila i ljubav prema ljepoti napisanoga, pa njegove riječi odišu i literarnim bogatstvom, osobito dojmljivim u opisu Isusova rođenja. Piše i o Isusovu djetinjstvu, o čemu kod drugih evanđelista nema riječi; u središte zbivanja dovodi i žene, koje u tadašnjem društvu nisu bile naročito cijenjene. I inače, Lukino evanđelje ima jednu osobitu socijalnu notu, veliku sklonost i blagost prema siromasima, osudu nepravednih bogataša. Isus u njegovim recima, koji obiluje prispodobama, milosrdno pomaže prezrenima i napuštenima, grešnicima, carinicima, bludnicama... Sve Isusovo djelovanje kod Luke je u znaku Duha Svetoga, čiji će silazak nad apostole evanđelist sjajno opisati u Djelima apostolskim, a zbog kojega su neki Lukino evanđelje nazvali "Evanđeljem Duha Svetoga". Zaštitni znak, krilatog vola kao simbol žrtvovanja, dobio je posebno ističući Kristovo svećeništvo.
Djela apostolska, pak, dopunjuju Lukin "novinarski lik" dragocjenom formom putopisa. Luka je, naime, bio vjeran suradnik i pratitelj sv. Pavla na njegovu drugom i trećem misijskom putovanju. Zajedno s njim dijelio je sve ushite naviještanja Božje riječi, sve napore, nedaće i muke što su ih doživljavali. Bio je uz sv. Pavla i onda kad su ga bacili u tamnicu, kad su ga svi drugi ostavili, tako da apostolski prvak u poslanici Timoteju otvoreno piše: "Jedini je Luka sa mnom." Same te riječi dovoljno govore o tome kakav je čovjek bio sv. Luka, vjeran Bogu i bratu prijatelju do kraja.
O Lukinu životu nakon Pavlove smrti ništa se pouzdano ne zna: ni godina, ni mjesto, ni način njegove smrti. Po jednima umro je sa 74 godine, po drugima deset godina stariji; po nekima umro je naravnom smrću, neki drže da je mučenički skončao na križu. Svi se, ipak, moraju složiti da je po svome Evanđelju i Djelima apostolskim ostao zauvijek živ, dragocjeni posrednik najdragocjenije poruke.
