Sam svetac svjedoči da je u djetinjstvu bio izliječen po zagovoru sv. Franje, i dok ga je svetac držao na mukama da je uskliknuo: "O buona ventura – Dobre li sreće!". Kao mladić odlazi na studij u Pariz gdje je s 25 godina stupio u Red Manje braće. Stekao je akademske naslove te je predavao franjevačkoj braći a i na Pariškom sveučilištu. Izabran je za generalnoga ministra Reda i tu je službu vršio 1257.-1274. godine.
Papa Grgur X. ga je imenovao biskupom i kardinalom. Sudjelovao je na Lionskom koncilu 1274. godine gdje je i umro. Napisao je brojna djela filozofskog i teološkog značenja, te iz duhovnosti i mistike. Nosi naslov "serafski naučitelj."
