Kako i zašto – odgovor se krije u svečeva "dva života", od kojih su u onom "prvom" (do njegove 32. godine) prevladavale ljudske slabosti, grešnost i zablude svih vrsta. Doista, teško je otkriti porok u koji taj kasniji svetac i neumorni pisac, rođen 354. godine u Tagasti (na području današnjeg Alžira), nije "uronio". Nakon dječačkih nepodopština, kao šesnaestogodišnjak pridružio se jednoj bandi onodobnih huligana, a samo nekoliko godina poslije žene su mu toliko zavrtjele glavom da je postao i izvanbračni otac sina Adeodata. Kao vrhunac na sve došlo je njegovo priključivanje manihejskoj sekti. Prihvaćajući učenje o dvije duše – dobroj i zloj – u istome čovjeku, mladi Augustin, inače blistavi student retorike u Kartagi, našao je "sjajan" način za bijeg od odgovornosti, opravdanje za sve svoje grijehe. Zlo je, eto, uvijek činila ona "zla duša", "netko drugi" u njemu samome... Bibliji se rugao nazivajući je tek knjigom za neznalice i površne ljude.
Ipak, sveti je Augustin bio previše inteligentan da bi dugo mogao opstati u takvim razmišljanjima i stavovima. Dolaskom u Rim i Milano, častohlepno jureći za profesorskom karijerom, Augustin se susreo i s biskupom – sv. Ambrozijem. Naletjevši konačno na nekog sebi ravnoga, Augustin se oduševljava Ambrozijevim propovijedima i počinje sve bolnije uviđati i osjećati svoje zablude.
No, teško da bi i Ambrozije bio dovoljan da Augustin pobijedi najvećega mogućeg neprijatelja, tj. sebe samoga, da uz njega i nad njime nije stalno bdjela molitva i ljubav njegove majke – sv. Monike. Bez nje i njezina odgoja, koji je ipak ostavio otvorene putove za Boga, teško da bi Augustin postao obraćenik, čovjek koji je u 33. godini primio sakrament krštenja. Nakon toga, tako nadaren, krenuo je strelovito: u 37. godini zaređen je za svećenika, u 42. postavljen je za biskupova pomoćnika u Hiponu, a u dobi od 47 godina postao je i biskup ostavši neumoran služitelj i pastir svojega stada sve do smrti 430. godine.
Sve svoje životne stranputice i posrtanja do konačnog obraćenja zapisao je u svojim "Ispovijestima", savršenom djelu koje bi svaki čovjek morao pročitati pa da ne bude samo gomila onih koji tako dobro nasljeduju sv. Augustina tek u onome što je činio do svoje 32. godine. Ni za koga nije kasno, potvrđuje i Augustin!
