Godine 1849. osnovao je misijsku družbu "Sinovi Srca Marijina", a potom i žensku granu "Kćeri Srca Marijina", popularno klaretinci i klaretinke. Bio je veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina. Imenovan je nadbiskupom Santiaga na Kubi gdje djeluje 1850.-1857. godine. Duhovnim je vježbama obnavljao svećenstvo, a puk pastoralnim pohodima i misijama.
Za vrijeme potresa i pošasti obilazio je bolnice ispovijedajući, tješeći i pružajući milostinju. Za socijalno dobro puka po župama je osnivao štedionice. Postao je trn u oku neprijateljima vjere te se vraća u Španjolsku. Napisao je nekoliko vrijednih asketskih spisa te promicao dobru knjigu. Sudjelovao je na Prvom vatikanskom saboru. Umro je 1870. godine u Fontfroideu u Južnoj Francuskoj. Svetim je proglašen 1950. godine.
