Zavoljela je glazbu, pjesništvo i slikarstvo. Nakon očeve smrti se njezina majka ponovno udala, pa je četrnaestogodišnja Katarina 1413. ušla u "Red siromašnih sestara", klarisa. Sve je svoje darove i sposobnosti posvetila redovničkom životu te je bila vratarica, pralja, peračica; dakle obavljala je male samostanske poslove. U isto je vrijeme slikala i svirala te bila učiteljica novakinja.
Poslana je da u Bolonji osnuje prvi samostan klarisa u kojem je bila poglavarica i svojoj rođenoj majci. Svojim je novakinjama govorila da do raja vode dvoje stube: jedne su dobra djela, a druge poniženja kojih je puno u životu. Ostavila je knjižicu "Potrebno oružje za duhovne bojeve".
