Tamo je upoznao i svu bijedu mladeži koja je bila prepuštena samoj sebi i ulici te se svim žarom dao u njezin odgoj.
Rodio se u Italiji, nedaleko Torina, 1815. godine kao najmlađe dijete u siromašnoj seljačkoj obitelji koja se našla u vrlo teškom položaju kad je zarana umro otac ostavivši iza sebe ženu i djecu. Ivan je bio jako nadareno dijete no pošto nisu imali novaca prolazio je kroz veliku muku kako bi se školovao i ostvario svoj san da postane svećenik. Kad je na primjer pošao u latinsku školu u Castelnuovo d'Asti, svaki je dan morao prevaliti pješice 20 km, a da bi zaštedio cipele, izuo bi se i hodao bos. S dvadeset i šest godina postigao je dugo željeni cilj, postao je svećenik. Kao mlad svećenik došao je u Torino, grad u kojemu je usred nagloga podizanja industrije bilo mnogo siromašnog proletarijata. Tamo je upoznao i svu bijedu mladeži koja je bila prepuštena samoj sebi i ulici te se svim žarom dao u njezin odgoj.
Uz mnogo prepreka uspio je osnovati takozvani oratorij, u kojem su mladi mogli dobiti dublji odgoj. Utemeljio je Crkvene redove: muški, salezijance i ženski, kćeri Marije Pomoćnice. Do njegove smrti, 1888. g., njegovo se djelo proširilo u razne dijelove Italije, te Francusku, Belgiju, Španjolsku, Austriju, Englesku, Argentinu, Urugvaj, Brazil, sa 64 kuće i preko tisuću redovnika, zahvaljujući njegovoj poduzetnosti no nadasve njegovoj svetosti, koja je bila istinski pokretač svega!
