Nekoliko dana prije toga značajnoga događaja Marin se Čilić, uz posredstvo Lovre Rončevića iz TK-a Zadar 08, za mrežnu stranicu višnjik.hr ljubazno odazvao na razgovor. Za početak, prisjetio se spektakularnoga polufinala Davisova kupa Hrvatska – SAD (3:2), višednevnoga neizvjesnoga okršaja u 2018. pred nekoliko desetaka tisuća navijača na glavnom terenu na Višnjiku i pred milijunima pratitelja televizijskoga prijenosa.
– Za sve nas tenisače je igrati Davisav kup posebno iskustvo jer mi kao individualni sportaši rijetko osjetimo timski duh. Kada se još poklopi da igramo pred domaćom publikom onda su uvijek emocije prisutne. Tako je bilo i te godine. Publika na Višnjiku u Zadru je bila nevjerojatna, dala nam je vjetar u leđa kada je trebalo i prošli smo u finale s Francuzima, te na kraju i osvojili pobjednički naslov. To su trenuci koji se pamte do kraja života – kaže Marin Čilić.
Prije određenoga vremena utemeljili ste Zakladu Marina Čilića. Zašto?
– Mi sportaši često sudjelujemo u različitim humanitarnim akcijama. Za pozive i drugima da pomognu komu je potrebno volimo koristiti činjenicu da smo javne ličnosti. Međutim, osjećao sam već neko vrijeme da je takav način pomaganja pomalo stihijski i htio sam na sustavan način pomoći zajednici. Upravo tako je nastala ideja o osnivanju Zaklade i ponosni smo što smo sve postigli u ovih nekoliko godina. Mala smo ekipa, ali je puno velikih i uspješnih projekata iza nas.
Dio projekata koje Zaklada Marina Čilića organizira i uspješno provodi jest i Gem Set Hrvatska. Na Višnjiku će se igrati za prikupljanje novca za izgradnju višenamjenskoga sportskoga igrališta za djecu, ujedno i igrališta za promociju bavljenja sportom djece i mladeži u Stankovcima.
– Kao što sam spomenuo, za Zadar me vežu samo lijepe uspomene. Osim ključne pobjede nad Amerikancima na Višnjiku, u Zadru smo prije točno godinu dana i krstili svog drugog sina. Neizmjerno sam sretan da ću se ove godine na Višnjiku imati priliku okupiti sa svojim kolegama sportašima kako bismo pred domaćom publikom zaigrali za djecu zadarskog područja i školi u Stankovcima izgradili novo i moderno igralište. Misija Zaklade je da svoj djeci pružimo priliku da sanjaju svoje snove. Tako se nadam da će i mnoga djeca nakon što vide svoje teniske, nogometne, rukometne, košarkaške, veslačke, gimnastičke i brojne druge idole – poželjeti baviti se profesionalno sportom.
Nema dvojbe, bit će spektakularno. No, vratimo se malo na tenisku igru. Kako ste u sebi stvorili i održavali motivaciju za tenis?
– Mislim da je prvo i osnovno – ljubav prema sportu. A onda ta ljubav sa sobom nosi i obvezu – svakodnevno odlaženje na jedan, dva ili tri treninga, vikendom natjecanja i sl. Kada tako rano imate tako pretpran raspored onda se naučite i organizaciji, ustrajnosti i činjenici da velike stvari ne dolaze brzo, ni lako. Isto tako, da uspjesi ne dolaze preko noći, te da nema pobjeda bez puno – poraza! To su životne lekcije koje se mogu primijeniti na bilo koju karijeru i zato kroz Zakladu uvijek potičem mlade da se bave sportom, bez obzira bio im to životni poziv ili ne, vrijednosti koje će im donijeti su nemjerljive.
Što je za vas čarobno u teniskoj igri?
– Za mene je najčarobnije to što je svaki dan prilika da napravite neki iskorak, da napredujete barem malo i što se gotovo uvijek I trud i pošten rad isplate.
Kako objašnjavate da Hrvatska ima izvrsne pojedince u tenisu i sjajne rezultate?
– To je tema koja je već puno puta komentirana i zaključci su više-manje uvijek istovjetni. Tenis je izuzetno skup sport i bez potpore obitelji gotovo je nemoguće uspjeti. Kada tome pridodamo statistike o sve manjem broju djece u sportu općenito, nisam siguran kakva nas budućnost očekuje. Ali, da završimo u pozitivnom tonu – događanja poput ovog našeg su potrebna da nas podsjete s vremena na vrijemema vrijednosti koje nosi sport i koje su i puno više i veće od individualnog uspjeha svakoga od nas. Nisam siguran postoji li još neka zemlja u svijetu gdje se, sada već tradicionalno, najbolji sportaši okupljaju kako bi doprinijeli društvu u kojem živimo. Neka nam to bude motivacija svima!
