Svi smo upoznati s činjenicom da bavljenje sportom u bilo kojoj životnoj dobi, a pogotovo dječjoj čovjeku donosi iznimno mnogo dobra, ali jednako tako to znači i puno žrtve i odricanja. Stoga je svakako za pohvaliti one roditelje (i djecu) koji su spremni na ta odricanja te su voljni sudjelovati u aktivnostima svoje djece na bilo koji način.
No, u današnjem svijetu svaki od tih roditelja morao bi preispitivati svoje motive poticanja svoga djeteta bavljenja sportom jer nerijetko nalazimo slučaj da su roditelji motivirani slavom ''ma moj ti je novi Modrić'', novcem/profitom ''uhvati se ti lopte, školu ćemo sredit'' ili nekim drugim motivacijskim čimbenikom koji nije usmjeren na ono istinsko dobro djeteta.
Taj problem uvidio je i bivši hrvatski košarkaš Dino Rađa koji je nedavno na svojoj službenoj Facebook stranici objavio tekst u kojem se obraća roditeljima djece koja su u sportu te ukazao upravo na ove, nove trendove za koje tvrdi da nisu usmjereni na dobro djeteta.
Prenosimo njegovu objavu u cijelosti:
“Roditelji,
Evo jedne koju moran napisat jer me to godinama mori, ali zbog nedavnog događaja baš moran. Izbjegavat ću imena jer ne želin nikome radit niti reklamu niti vriđat.
Dakle, zove me prijatelj dobar i pita mogu li popit kavu s jednin roditeljen čiji mali igra balun. Kažen ja njemu da neman nikakve veze s nogometon ali frend je frend i ajde. Nađemo se mi i lik traži sponzora. Kaže da ako mali trenira u Nike ili Adidas da ga drugačije gledaju skauti. Ja gledan u nevjerici. Baš si meni naša tu priču prodat i kažen ja njemu lipo da to nema veze s vezon. Onako fino ga pokušan osvjestit i kažen da ću prvo pitat nekog prijatelja koji se bavi nogometon ko je mali uopće.
I onda nakon par dana shvatin sve.
Mali se slika s menon naravno i stavi na instagram da san mu ja menadžer i da smo potpisali ugovor.
Tako da ako čujete da se bavin s time apsolutno NIJE ISTINA. Ne želin se bavit s time niti u košarci a kamoli tamo di neman pojma. I na kraju čujen da mali i nije baš neki talenat kako mi je prezentirano. Klasika. To je samo jedan primjer šta danas rade roditelji tin jadnin klincima. Di god dođeš vise po ogradama i deru se na dicu šta tribaju radit. Svi su završili fakultete košarkaške, nogometne, kondicione i sve druge potrebne za stvaranje igrača. Jadnu dicu maltretiraju psihički i fizički u nastojanju da od njih naprave Messija ili Kukoča. Ne razumiju da to tribaju radit klubovi i treneri. Da dici u glavi rade problem jer bidni ne znaju koga će slušat.
Prisustvova san utakmici na Gripama di trener viče klincu da priđe bliže u pritisak igraču a roditelj s tribine viče da se makne od njega jer je brži ovaj. Sad vi meni recite šta je u glavi klincu od 15 godina. Ako ne priđen izvadit će me trener i vikat a ako se ne maknen stari će mi vikat posli utakmice. I šta mislite šta ce bit od njega. Ništa. Ka šta ništa nije bilo ni od ovog jer je to dite nestalo s radara ozbiljne košarke a predispozicije su bile tu. Raznorazni advokati, računovodje, doktori, mesari, frizerke, zidari i ostali, molin vas ostavite dicu na miru.
Potičite ih da se bave sporton ali svaka opsesija novcen i uspjehon je totalni promašaj. Sport kojin se baviš moraš prvo volit i guštat ić na trening svaki dan. Ipak je to samo igra. Sve ovo drugo dolazi samo od sebe. Neko ko je talentiran se vidi iz aviona. Ali to vi roditelji ne možete vidit osin ako se niste tin sporton profesionalno bavili.
I još za kraj jedna bitna stvar i zamjena teza. Menadžeri bi trebali radit za igrače a ne igrači za menadžere.”
Uz tekst, Rađa je objavio i fotografiju s naslovom ''Savjeti za roditelje na tribinama''
Izvor: Laudato
