Svoju je životnu priču ispričala u Međugorju na vanjskom oltaru iza crkve sv. Jakova mladima iz 72 zemlje svijeta.
– Brat mi je pričao o svom obraćenju i o Bogu. Krenuli smo prema autima i tamo, na tom pustom parkiralištu, za vrijeme njegova monologa dogodilo se moje obraćenje. To je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život. I mene cijelu iz korijena. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila, prepričala je Blanka.
"Ako me pitate kako sam, onda odgovaram dobro. Mislim na općenito zdravstveno stanje. Treniram li? Treniram. Boli li me? Boli. Eto, to je nekakav kratki rezime onoga što je sad aktualno", za Večernji List istaknula je Blanka koja je zadnji put na jednom velikom natjecanju nastupila 2016. kada je na olimpijskim igrama u Riju osvojila brončanu medalju.
"Na te Igre otišla sam svjesno jer sam znala, ako nešto krene po zlu, karijera će mi zauvijek biti gotova. Da se razumijemo, u Rio sam išla ozlijeđena. Daleko od toga da je sve bilo idealno. Na kraju je brončana medalja bila nagrada za sve moje muke koje sam tamo preživjela. Pripreme su bile bremenite, ispresijecane rehabilitacijskim tretmanima. Sam odlazak u Rio za mene je čudo, jer sam bila operirana u istoj godini kada su i Olimpijske igre", objasnila je Blanka, jedna od naših najuspješnijih atletičarki svih vremena.
"Znam da je ovo čisti i nezasluženi Božji dar. Cilj mojih molitvi Bogu u Riju nije bila medalja nego sam se molila za hrabrost, snagu i da izdržim jako teške okolnosti. Puno više na ovu brončanu medalju gledam kao na značku i čast i nekakav orden koji je dobio vojnik koji se vratio s bojišta. Je li ipak moguće da vas vidimo na zaletištu ove sezone? – To još ne znam. U prvom dijelu sezone na otvorenome neću sigurno nastupiti. Sad, hoću li se uspjeti pripremiti za neki miting prije SP-a i skočiti normu koja nije mala, pokazat će vrijeme. Mislim da je norma negdje oko 1,96-1,97 metara", komentirala je Blanka brončanu medalju u Riju.
Otkrila je da bi voljela uskoro osnovati obitelj, ali i da joj Tokijo možda neće biti zadnji nastup.
"Iskreno, ne razbijam glavu time što bi bilo da se ta ozljeda nije dogodila. Za sve što se u životu dogodi postoje razlozi. Nema više stresa. Treniram iz gušta, treniram onoliko koliko mogu, ne idem više preko granice boli. Polako se educiram o nekim drugim stvarima. I da, lagala bih kada bih rekla da već polako ne razmišljam o tome da jednog dana imam obitelj", istaknula je Blanka.
Kraj sportske karijere očigledno zbog Tokija ne dolazi u obzir?
"Tko kaže da neću nastupati i nakon Tokija. Tko zna što je još sve zapisano u knjigama za mene. Kada jednom dođe kraj, vjerojatno ću ostati u atletici, na ovaj ili onaj način", odlučno je odgovorila za Večernji list.
