Bilo je to slavlje puno života. Okupilo se njihovih desetero djece, dvadesetero unuka i dvoje praunuka. Svetu misu je predvodio fra Mario Knezović, kočerinski župnik. Koncelebrirao je fra Stanko Banožić koji je rodbinski vezan sa svečarima. Fra Mario je u propovijedi kazao kako su Ante i Iva živi navještaj današnjem vremenu koje bježi od kulture života - rađanja djece. Također su, kako reče fra Mario, njih dvoje demanti svima koji žele reći da su uvjeti i materijalne okolnosti najvažniji za životni uspjeh.
Naime, obiteljska kuća Ante i Ive nalazi se na brdu Kušanovcu i udaljena dvadeset kilometara od župne crkve. Još je dalje do gradskoga središta u Širokome Brijegu ili Posušju. Još uvijek put prema njima nije asvalitran. Djeca su u školu išla na Vranić pješačeći često po velikome snijegu i nevremenu. Unatoč tome sva djeca su visokoobrazovana sa završenim fakultetima i časničkim školama. Većina od njih, kao i njihove supruge, bili su dionici Domovinskoga rata. Jedno od djece je izabralo duhovni poziv časne sestre. Na Kušanovcu se i danas rado okupe za blagdane i druge prigode. Ljubavi prema zavičaju uče svoju djecu i unuke. U obitelji Ante i Ive se redovito čita više vjerskih časopisa, a molitva je neizostavna. Mnoštvo čestitara se, osim na
Svetoj misi, s pravom okupilo oko obiteljskoga stola kako bi ovim jubilarcima čestitalo i zaželjelo dobro zdravlje u nastavku bračnoga života. Ako njihov život nije vijest za današnje medije, onda se pitamo što je?
