Za vrijeme Drugog svjetskog rata pored Ustaša su u gradu bile smještene i talijanske te domobranske postrojbe.
U srijedu ujutro, oko 11 sati tog kobnog 7. veljače partizani su probili zadnje linije ustaško-talijansko-domobranske obrane te ušli su u Široki Brijeg. U franjevačkom samostanu su pronašli dvanaest fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti. Potom su partizani, iz zloglasnog 11. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana izveli sve fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu ubili, a neke i žive spalili.
Dan prije, pedesetak osoba, među kojima i devet fratara i 30 učenika su se sakrili u fratarsku mlinicu, uz današnju Obilaznu cestu u Širokom Brijegu. te su se 8. veljače nakon prestanka napada vratili u samostan. Tu su ih dočekali partizani te ih odveli u nepoznatom smjeru. U posljednjih nekoliko godina otkriveno je da ih je najviše ubijeno u okolici Zagvozda.
Njemačko-ustaško-domobranske postrojbe imali su 4000 mrtvih ,a partizani oko 800.
Sljedećih dana i mjeseci, partizani su uhitili i ubili na stotine nedužnih civila tako da je u Drugom svjetskom ratu i poraću, statistički, ubijen svako deseti stanovnik Širokog Brijega. Župa Široki Brijeg godine 1940. imala je 8004 stanovnika. Procjenjuje se da je stradalo u Drugom svjetskom ratu i poraću na području općine između 786 i 2157 osoba. Po okončanju borbi, partizani su uspjeli zarobiti oko 1400 njemačkih i hrvatskih vojnika, a čelnici tadašnje OZNA-e, tih su dana, dali uhititi preko 2000 Širokobriježana.
Uništeno je kulturno blago, zajedno sa samostanskim, crkvenim i školskim inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige vođene od 1753. godine, a franjevci protjerani. Nakon tih teških stradanja Široki Brijeg je desetljećima povijao rane.
