Hvaljen Isus i Marija!
Ili možda bi bilo bolje ovako:
Drage obitelji koje ste još uvijek u Hrvatskoj, očevi, majke, djeco, znam da vam nije lako!
Hvaljen Isus i Marija!
Nevjerojatno je biti rođen u ovako lijepoj zemlji, s takvom povijesti, s ljudima koji su život dali za nju, a ipak biti prisiljen i otići u tuđinu i boriti se za kruh svagdanji.
Ne zamjeram nijednoj obitelji, ili čovjeku koji je otišao, samo me srce boli zbog onih koji su doveli do toga da mladi čovjek nema baš nekakvog izbora, i da jedinu nadu vidi negdje drugdje, a ne u vlastitoj zemlji. Pa i kako bi je imao (ako nema vjere), čim se oženi, odmah mu je preko glave prebačen štrik, kredit za stan, namještaj, auto... I onda neka radi dok ne crkne da otplati ono u čemu je spoznao da više ne uživa. I sad će neki reći, pa nije morao uzimati ako ne može otplatiti, a ja takve pitam, a gdje su bili oci naroda koji su dopustili da se takvi nemoralni ugovori sklapaju? Zar su smjeli dozvoliti zaduživanje "preko glave" i nadati se da će se sve već nekako riješiti?
To bi bilo, otprilike, kao da ja preko dana ostavim svoju djecu pored bazena, da dođem sutradan i nadam se da je sve u redu, da se nije nitko utopio. Zar nije moja dužnost kao oca obitelji paziti i odlučiti što je dobro za moju djecu, a što nije.
Pa svi bi poskakali unutra, a spasili bi se samo oni koji znaju plivati...
I onda dnevna politika koja se bavi svim i svačim, a zapravo ne odlučuje o ničemu ili samo sprovodi ono što je tko zna tko odlučio. Kao politizira oko "par metara" granice na moru.
Pitam ih kome će biti stalo do te granice za pedesetak godina kada će Hrvati u Hrvatskoj biti poput indijanaca u rezervatima, kome je već sada stalo, kada toliki ljudi odlaze sa željom da se nikada više ne vrate.
Nažalost naša politika teško prepoznaje znakove vremena, dok se cijeli svijet polako obraća i bira ljude koji se bore za nacionalne interese, dok se neke europske zemlje bude i bore za Boga, za život, jedinstvo nacije, za vlastite interese, Hrvatska se "štipka" po Briselskim hodnicima. O Bože!
Ovo pismo nije pismo beznađa, ovo je poziv na Hodočašće obitelji: očeva, majki i djece Kraljici Mira u Međugorje. Samo Bog i Gospa mogu spasiti hrvatski narod od izumiranja, samo Oni mogu dati nadu i mir preostalim obiteljima u Hrvatskoj da će biti bolje. Samo Bog može dati smisao životu i potaknuti mlade ljude da zasnuju obitelj i imaju djecu.
Iz tih razloga Udruga Kup-Karmel već 9. godinu zaredom organizira Hodočašće obitelji u Međugorje. Svjedočanstva sudionika hodočašća koja su doprla do mene znak su koliko je važno nastaviti s organizacijom Hodočašća obitelji i poticati bračne parove na međusobnu ljubav, na ljubav prema Bogu, spremnost na križ, želju za prinovom u obitelji, za životom.
Hvala Kraljici Mira što nam je to ovih godina uspijevalo. To je naša borba za Kraljevstvo nebesko, za Hrvatsku, za cjelovite hrvatske obitelji, za život.
Hodočašće će se održati 29. i 30. lipnja i 01.srpnja 2018.g. S obzirom da se Hodočašće najvećim djelom financira putem donacija, molim sve one koji su u mogućnosti, da donaciju uplate na račun Udruge s naznakom za Hodočašće obitelji.
Predbilježivanje obitelji može započeti, a koliko će autobusa zaista i krenuti na hodočašće, ovisit će o prikupljenim donacijama.
Drage obitelji, u Hrvatskoj i u svijetu, želim Vam u Novoj godini obilje Božjeg blagoslova i pozivam Vas da nam se priključite na Hodočašću obitelji u Međugorje!
Hvaljen Isus i Marija!
Robert Rukavina
