Ove godine na taj dan slavimo svetkovinu Kristovog Uskrsnuća. Stoga koristim prigodu podijeliti jedan djelić uskršnje propovijedi sv. Vinka.
Koji je njegov značaj za nas dominikance, možda će najbolje reći njegov biograf koji bilježi: "Gdje je god propovijedao, svugdje je njega i njegovu pratnju morala zaštićivati drvena ograda od navala mnoštva koje mu je htjelo poljubiti ruku ili skute. Dok je propovijedao, sva je privreda mirovala. Rijetki su bili slučajevi da svoje slušatelje nije nagnao na plač, a kad je govorio o posljednjem sudu, o kaznama u paklu ili o Isusovim mukama, gorko bi se rasplakao zajedno sa svojim slušateljima pa je morao propovijed prekidati dok se plač ne stiša. Pokajnici su pred svima prisutnima padali ničice i u suzama priznavali svoje teške grijehe..."
Poučan je njegov i duhovni savjet: „Želiš li studirati na svoju korist? Neka pobožnost prati sav tvoj studij. Savjetuj se s Bogom više nego s knjigama. Moli Ga za razumijevanje onoga što čitaš. Nikad ne započinji i ne završavaj svoje učenje ničim osim molitvom. Znanost je dar Božji. Ne smatraj je samo djelom svoga uma i truda. Krist, Gospodar poniznosti, očituje Istinu samo poniznima, a skriva se od oholih."
IZVADAK IZ USKRŠNJE PROPOVIJEDI SV. VINKA FERERSKOG
„Nije ovdje. Uskrsnuo je!" (usp. Mt 28,6)
U ovoj propovijedi na uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista, Bog želi u naša srca izliti duhovni osjećaj slatkoće i blagoslova koji nam pruža gozba ujedinjenja naših duša. Okrenimo se stoga prema Blaženoj Djevici i uskliknimo joj: „Zdravo Marijo", itd.
Opažam da dodijeljeni tekst sadrži dobru vijest o slavnom uskrsnuću Isusa Krista koje je dobri anđeo obznanio ovim trima Marijama koje su s velikom odanošću, trčeći zajedno, stigle na Kristov grob, te im tada rekao: "On je uskrsnuo", što će značiti: "Njegovo tijelo je već napustilo grob, a njegova duša se više ne nalazi u predvorju paklenih muka, jer je već odavno uzašlo". I njegova ljudskost, baš kao ni njegovo tijelo, više nije ovdje, jer je On već uzdignut na uskrsnuće života." Zato im i kazuje: „Ne trebate ga ovdje tražiti."
Za razjašnjenje ovih riječi, kako bismo ih bolje razumjeli, mora nam biti jasno da je Kristovo uskrsnuće bilo daleko iznad svih ostalih uskrsnuća koja su se, kod preminulih osoba, ikada prije u povijesti događala, upravo zato što je imalo ove dvije velike odlike:
Prvu, koja ukazuje na njegovu snagu ili nadmoćnost.
Drugu, koja nam otkriva njegovu slavu.
SNAGA KRISTOVOG USKRSNUĆA
Mnogo ih je bilo uskrišeno od mrtvih i vraćeno u život, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, no bitno je zamijetiti da oni nisu bili uskrišeni putem vlastitih snaga, nego putem nečijih drugih. Krist je, međutim, ustao iz mrtvih u život svojom osobnom snagom, ne tuđom, kao pravi Bog. Budući da je njegovo tijelo u grobu imalo beskonačnu snagu za svoje uzašašće, zbog njegove povezanosti s Bogom, ali jednako tako i njegova duša u predvorju paklenih muka, kako to lijepo kaže sveti Toma Akvinski, (III, q. 53, a. 4). Ono se nije zbilo kao što se događa kod koje druge mrtve osobe, jer mrtvo tijelo inače nema snage, čak niti duše koja je u stanju samu sebe uskrisiti, kao što to kaže i kralj David: „Duh koji ide:" opskrbljen, do same smrti „ a ne vraća se." (Ps 77,39), a opskrbljen svojom vlastitom snagom, ipak se vraća u život.
U Starom zavjetu, kod proroka Ilije i Elizeja, čitamo i nailazimo na mnoge primjere gdje su mrtvi bili uzdizani od svoje smrti. Isto tako čitamo da su apostoli i ostali sveci podizali brojne mrtvace. Ali kako? Moleći i prinoseći žrtve. Ne svojim vlastitim snagama, već isključivo Božjom snagom, i to isključivo na svećenički način. Sv. Toma kaže, u: sam, q. 110, a. 4, gdje zaključuje kako samo Bog može činiti čuda, u svom odgovoru na prvu primjedbu koja kaže da „se govorilo kako su i neki anđeli činili slična čuda, ili pak kako Bog čini čuda na njihov zahtjev, na isti način kao što se govori da su i sveci bili u stanju činiti čuda" Tako se govori da sveci mogu raditi čuda na dva načina, naime, putem vrline i moći koja očigledno ne prethodi molitvi. Međutim, u oba slučaja Bog djeluje prvenstveno, a sveci samo instrumentalno ili posredno. Iz tih riječi jasno je da sveci ne rade čuda po svojoj vlastitoj vrlini, kreposti ili snazi, već po Božjoj, jer njihova su čuda djelatna i nastaju isključivo kao plod molitve, pošto se Bog njima služi instrumentalno. No, Kristovo uskrsnuće se danas događa isključivo Njegovom vlastitom snagom, baš kao što je i sam rekao o svom životu: „Nitko mi ga ne oduzima." to jest nasilno, „nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga", a to činim po svojoj smrti, „vlast imam opet ga uzeti" (Iv 10,18), naime, kroz uskrsnuće.
O blaženom uskrsnuću Isusovom sam zabilježio tri glavne točke, na kojima se sadržajno temelji cijela praktičnost življenja ovog blagoslovljenog uskrsnuća.
Kristovo uskrsnuće je bilo: slavljeno s ljubavlju;
Otkrilo Kristovu ljubaznost.
Objavilo duh svih kreposti.
U ovim trima točkama se sadržajno temelji cijeli smisao moje propovijedi.
S engleskog jezika preveo: fr. Gabriel Matej Baćak OP
