Čini se kao da je Isus izgubio strpljenje jer izgleda da je čudo jedina stvar koja ih zanima.
Gdje je vaša vjera? Vidjeti čudo, i reći: 'Ti imaš moć, Ti si Bog'; da, to je čin vjere, ali tako malen – potvrdio je Papa i dodao - očito je da taj čovjek ima snažnu moć. Tu počinje vjera, ali onda ona mora ići dalje. Potrebno je pitati: gdje je vaša želja za Bogom? Jer vjera je: željeti naći Boga, susresti ga, biti s Njim, biti sretan s Njim.
Koje je to veliko čudo koje je učinio Gospodin? – upitao je Sveti Otac i protumačio – Prvo čitanje iz knjige proroka Izaije to objašnjava: „Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram“. Gospodin privlači našu želju za radošću koja proizlazi iz toga da možemo biti s Njim. Kad Gospodin prolazi našim životom i čini čudo u svakom od nas, a svatko od nas zna što je Gospodin učinio u njegovom životu, tu sve ne završava. To je poziv da idemo dalje, da nastavimo hoditi i kako kaže psalam "tražiti Božje lice", tražiti tu radost.
Čudo je stoga samo početak – rekao je papa Franjo i upitao – što će Isus misliti o mnogim kršćanima koji se zaustavljaju na prvoj primljenoj milosti, koji ne napreduju i ponašaju se kao onaj koji se u restoranu nasiti predjela i nakon toga se vrati doma ne znajući da ono najbolje tek dolazi? Mnogo je kršćana koji ne idu naprijed, koji ne napreduju, kršćana koji su zarobljeni svakodnevnim stvarima. Dobri su, ali ne rastu, ostaju mali – rekao je Papa i napomenuo – nepokretni su. To su kršćani u krletkama koji ne znaju letjeti sanjajući o lijepim stvarima na koje nas zove Gospodin.
Svatko se od nas može pitati: Kakva je moja želja? Tražim li tako Gospodina? Ili se bojim, jesam li osrednji? Koja je mjera moje želje? Želim li samo predjelo ili cijelu gozbu? – rekao je Sveti Otac i na kraju zaključio – Sačuvajte svoju želju, nemojte tražiti udoban život, idite malo dalje, riskirajte. Istinski kršćanin prihvaća rizik i izlazi iz svoje sigurnosti.