Tako je još, dok je vjerni puk stajao na nogama ali da bi jasnije čuo poruku, fra Jozo povišenim glasom govorio o obraćenju rimskog kralja Konstantina koji je imao viđenje križa i čuo glas. ‘U ovom znaku pobijedi!’ Iako se krstio tek na posmrtnoj postelji, kršćanima je dao slobodu. U rimskom carstvu prestali su progoni i zvjerska mučenja a nastupilo je mirnije razdoblje za one koji su Kristovi.
Ako znamo da smo kao narod padom komunizma i uspostavom demokracije dobili tu slobodu i ušli u mirnije razdoblje bez progona po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, što bi značila poruka političarima: ‘Unesite Isusa u politiku!’ Nije li Isus već u politici? Na žalost, nije. Štoviše. Osobno me užasava sve ove godine odsutnost Sina Božjega u mnogim područjima društvenog života da je to već pomalo zastrašujuće. Isusa nema u politici jer ga nema u političarima, nažalost čak niti u onima koji se deklariraju kao vjernici. Ne tako davno, sudjelovao sam u osnivanju jedne političke platforme i politički bio aktivan punih godinu dana. Nezaboravna godina. Tko se nikada nije bavio politikom, ne može zamisliti kakvih tu sve duhova ima. U doslovnom smislu riječi. Koliko duhovnog zagađenja, pretvaranja, laži, petljancija, kombinacija… Godina predanog rada za ovu stvar bilo je dosta da shvatim koliko je Isusa teško unijeti u politiku. Nisam odustao već poslušan Božjemu glasu krenuo dalje ali nikada neću zaboraviti kako neki ‘kršćani’ k’o kakvi prasci žderu bez da su se barem prekrižili, čak zabranjuju govoriti o vjeri na sastanku stranke dok su njihovi vrli pro-liferi bili za to da se o ovoj temi ne govori jer nije politički korektno!?
Zasigurno, zna sve i još mnogo više od toga i fra Jozo Zovko pa kaže: ‘Unesite Isusa u politiku!’ Ali najprije se kršćanski političari trebaju obratiti, postati ‘kristoliki’, što znači beskompromisni, istinoljubivi, nepotkupljivi ili barem dosljedni. Na koji se način u ovome što nam se dogodilo s koalicijama mogu vidjeti ove osobine? Osobno, ne vidim ih već u samom startu, pa što onda možemo očekivati kasnije, bojim se i pomisliti. Ne, godišnji blagoslovi radnog i životnog prostora te protokolarni dolasci na sv. misu ne govore da je netko kršćanin u duši. To može govoriti da je opasni licemjer ako ne živi po Božjoj riječi a takve je Isus ‘šibao’ svojom riječi dok je raskajanim grješnicima opraštao grijehe, podizao ih i liječio.
Jednom sam predsjedničkom kandidatu poručio samo koji dan prije jednih izbora da ako postane predsjednik proglasi tri dana molitve i posta kao što su to činili Božji ljudi kroz svu biblijsku povijest kad je narodu prijetilo neko zlo. Tako je kraljica Estera pokrenula trodnevnu molitvu i post za oslobođenje svoga izraelskog naroda kad im je prijetilo istrebljenje u Perzijskom sužanjstvu. No, s druge strane čuo se samo muk. Moj sugovornik, iako kršćanin, ovo nije mogao razumjeti. Nije postao predsjednik, a i da je, ovo zasigurno ne bi proveo. ‘Unijeti Isusa u politiku’ znači unijeti mentalitet Božje riječi. Isus je živa Riječ Božja! I dok će ovo mnogi proglasiti kao nemoguć idealizam, pitati ću vas a što nam onda preostaje? Godinama slušamo kako je politika ‘umijeće mogućeg’. Koja glupost, po tome se svatko može baviti politikom. Politika je toliko zagađena glupostima jer je prevažna za sve ljude. Ako je tako onda bi se politikom trebali baviti upravo najbolji, najizvrsniji, najčasniji, i svakako ‘kristocentrični’ vjernici. Možda griješim ali takve ne vidim u Hrvatskoj. Vidim tek loše politike, neprincipijelne političke zagrljaje i tek poneku dobru dušicu koja u svemu tome gubi ili teško zadržava svoj identitet.
Zato zaključujem kao i nekoć kraljica Estera: ‘Mi nemamo nikoga osim tebe Bože!’ Što prije to kao narod shvatimo, bolje za nas.
