Današnja je svetkovina samo jeka - eho jučerašnjega. Oba su srca probodena: Isus u Getsemaniju: "Oče, budi volja tvoja!", a Marija anđelu: "Nek mi bude po tvojoj riječi!" Ta dva srca, tako draga svakome vjerniku-katoliku, ta dva srca koja kucaju za čovječanstvo, za ljude.
Otvorimo li Novi zavjet, naići ćemo upravo kod evanđelista Luke nekoliko puta spomen na Marijino srce. Za anđelova navještaja ona je razmišljala u sebi, svome srcu, što bi taj pozdrav značio. Potom se dvaput govori kako je ona sve pohranjivala u svome srcu - sve riječi, i događaje, kako je u svome srcu bila nešto kao živo pamćenje, sjećanje. I onda Šimunovo proroštvo o maču koji će probosti njezino majčinsko srce zbog njezina Sina. Ispunilo se to pod križem.
Imajmo jedno na umu: Onodobno ne bijaše bilježnica ni olovaka kao danas, ne bijaše papira, nego se učilo redovito napamet, naizust. Učilo se i pamtilo srcem. Tako je Marija svojim srcem i u svome srcu pohranjivala kao u riznicu sve što je bilo vezano uz Isusa, navještaj, rođenje, djetinjstvo. To bijaše blago, i vjerojatno su oni koji su s Marijom živjeli, bilježili ono što je ona govorila, tako da je od usmene predaje postala vremenom i pisana predaja koju je onda sveti Luka utkao u svoje Evanđelje. Augustin je rekao kako je Marija prije začela srcem, a tek onda tijelom. Najprije je u srcu pristala, a onda se dogodilo u tijelu utjelovljenje.
Posveta Marijinu Bezgrješnom Srcu usko je vezana uz Marijina ukazanja u Fatimi. Ondje je Marija višekratno govorila o molitvi krunice, o posveti njezinu Srcu, a na kraju je kazala kako će njezino Bezgrješno Srce trijumfirati. Već za prvoga ukazanja pitala je Gospa djecu, žele lil se predati i posvetiti Bogu kao okajnica za mnoge grijehe kojima se Božja svemoć vrijeđa, te kao zadovoljštinu za psovke, kletve i proklinjanja te ostale uvrjede koje se nanose Bezgrješnom, Neokaljanom Srcu Marijinu. U jednom viđenju vide djeca Marijino srce okrunjeno trnjem, a u trećem ukazanju govori se o pobožnosti i posveti njezinom Bezgrješnom Srcu. Ovdje je Marijno Srce gotovo nešto kao sredstvo i instrument spasenja.
Isus ne pobjeđuje s mačem u ruci, kao silnici ove zemlje, nego s mačem u srcu. Isto tako i njegova Majka: Ona je pobjednica s mačem u srcu, ljubavlju. U kršćanstvu srce je bitno. Jer kršćanstvo je u biti ljubav, naš Bog je ljubav, Isus je utjelovljena ljubav. To je i Majka Marija.
Znamo što je srce u našem životu. Prenijeti se to može i na Marijino srce koje kuca za svijet. Ona ljubi jer je Majka svih ljudi. Srce je najtankoćutniji organ kojim se ćuti radost i bol, ljubav i patnja, žrtva i predanje. Bez Marije i Marijina Srca naša Crkva postaje Crkva muškaraca, činovnika, službenika, bez srca i duše, muška, ona koja planira, koja se otuđuje od čovjeka. Gdje su muškarci, tu je uvijek polemika, kritika, gorčina, nema radosti, smijeha ni humora, sve je dosadno, i ljudi bježe od takve Crkve. A gdje je Marija, onamo se ide, hodočasti, hrli. Pa to vidimo svakodnevno ovdje u Međugorju.
Na križu je Isus dao Crkvi Mariju, s Marijom svoje srce. Povjerio je apostolima, i apostole njoj, a njezino srce daje toplinu, nježnost, svjetlo. Njezin plašt prekriva sve. Crkva je bila u njezinu srcu i prije nego su apostoli postavljeni u svoju apostolsku službu. Za Ivana se veli u Ivanovu Evanđelju kako je od onoga trenutka "učenik uze k sebi"! Ne u svoju kuću, ne u svoju skrb, nego radije recimo: "U svoje srce, privinu je k svome sinovskome srcu". Učinila je to i Marija s Ivanom: "Stavila ga u svoje srce koje je odsada kucalo samo za djelo njezina Sina - Isusa Krista." Učinimo to i mi s Marijom u ovom trenutku...