Kada su liječnici otkrili da Bailey Cooper ima rak, dali su mu samo par tjedana života, ali je dječak bio odlučan u borbi protiv raka i izdržao napornih 15 mjeseci uz mnoge tretmane liječenja. Bailey je preminuo na Badnjak, a njegovi roditelji Lee i Rachel Cooper bili su uz njega. No, prije toga je upoznao svoju sestru i dao joj ime Millie.
Baileyjeva muka počela je na ljeto 2016. godine kada se razbolio i otišao kod liječnika. Liječnici su prvotno mislili da ima virusnu infekciju, a kada ‘infekcija’ nije prošla, dali su mu antibiotike jer su sumnjali na infekciju prsnog koša, ali dječakovo se stanje pogoršalo.
Rezultati nalaza krvi bili su poražavajući - Baileyju je dijagnosticiran ne-Hodgkinov limfom, oblik raka koji napada krvne žile i žlijezde. Bilo mu je propisano liječenje kemoterapijom i steroidnim lijekovima. U veljači 2017. rak se počeo povlačiti i oporavak se činio izglednim.
“Mislili su da više nema znakova raka”, rekao je dječakov otac za Bristol Post. “Vratio se u školu i odonda smo bili kod kuće. Morao je ići na redovite liječničke preglede i rutinske magnetske rezonance svaka tri mjeseca, ali činilo se da je sve u redu.”
Oko Uskrsa prošle godine liječnici su obavijestili njegove roditelje da se rak vratio te se Bailey morao vratiti u bolnicu. Dali su mu 70% šanse za preživljavanje. “Ponovno je išao na kemoterapiju”, rekao je njegov otac.
“Liječnici su pak rekli da će, čak i ako preživi, imati dugotrajne posljedice cijeloga života. Išao je na operaciju matičnih stanica.”
Bailey se borio protiv bolesti i do kraja srpnja se dovoljno oporavio da napusti bolnicu i provede neko vrijeme kod kuće s obitelji.
“Tog ljeta smo šest tjedana bili s njim kod kuće. Bilo je nevjerojatno”, rekla je majka. No, rak se ponovno vratio krajem kolovoza. Ali ovog puta je bio još agresivniji.
“Savjetnica nam je rekla vijest. Rak je bio u kasnom četvrtom stadiju, a stanje se samo pogoršavalo.
” Imao je izrasline na prsima, plućima, jetri i u trbuhu. “Rekla nam je da nema još mnogo vremena - samo nekoliko dana ili tjedana”, rekao je njegov otac.
No, Bailey se snažno borio, bio je odlučan da upozna svoju sestru koja se trebala roditi u studenom. “Ta tri mjeseca su bila grozna. Znali smo da mu nije ostalo mnogo vremena i pokušali smo uživati u trenutcima.”
Baileyju su dali lijekove protiv boli, ali stanje mu se pogoršavalo.
“Nismo mislili da će izdržati, ali bio je odlučan upoznati Millie. Stigao je kraj studenog i Millie se rodila.”
“Zagrlio ju je i učinio sve što bi bilo koji stariji brat učinio - mijenjao joj pelene, kupao je, pjevao joj,”, rekla je majka. “ali stanje mu se dramatično pogoršavalo iz tjedna u tjedan. Većinu vremena je ležao na kauču, a nekad i u krevetu i ne bi reagirao. Bilo je teško.”
Baileyjev otac kaže da su predviđali da će preminuti prije sestrina rođenja. “Liječnici su rekli da će preminuti prije nego što se Millie rodi. Nije. Borio se, na putu do bolnice je rekao da želi da se zove Millie.”
“Nakon što ju je upoznao, brzo je počeo slabiti. Počeo je izmicati.” U petak, 22. prosinca, Bailey je odveden u hospicij. “Sjedili smo ondje sat vremena, gledajući ga kako lagano izmiće. Čitali smo mu i slušali njegovu omiljenu glazbu”, prisjeća se majka.
“U 11:45, na Badnjak, sjedili smo pokraj njegova kreveta. Znali smo da će potrajati. Rekli smo mu: ‘Vrijeme je Bailey, dosta’. U trenutku kada smo rekli ‘dosta’, udahnuo je posljednji udah i imao samo jednu suzu u oku. Bilo je spokojno.”
Baileyjevi roditelji rekli su da je njihov sin rekao nešto nevjerojatno dirljivo o svojoj sestri kada su došli su hospicij: “Želim ostati, ali vrijeme je da odem i postanem njen anđeo čuvar.”
Preveo i priredio medjugorje-info.com/theepochtimes.com
