Naravno, uvijek je prisutno i malo „stresa” oko same organizacije budući da nije uvijek lako pronaći pravo vrijeme za organiziranje nečega takvoga. To je bio slučaj s 17-godišnjom Tori Perl kojoj je dijagnosticiran autizam u sedmom razredu osnovne škole.
„Ono što je karakteristično za njezinu dijagnozu jest činjenica da se ponaša kao 13-godišnjak koji živi u tijelu 17-godišnje djevojčice”, objasnio je njezin otac Thomas i nastavio kako je ona u takvom stanju sretnija igrajući se sa svojim lutkama i video igricama nego tražeći datum za promociju. Upravo je zbog toga ideja za odlazak na promotivnu večer bila daleko od razmišljanja njezine obitelji.
Međutim, kada je jedan obiteljski prijatelj priopćio kako ima spremnu haljinu, Torini roditelji su bili odlučni u namjeri da svojoj kćerki omoguće iskustvo plesa na maturalnoj večeri jer su znali da će to biti nešto čega će se sjećati kroz cijeli svoj život. Vrlo brzo je njezina mama Anna kontaktirala trojicu dječaka iz razreda kako bi ih zamolila da budu njezina pratnja. Prva dva su odmah odbila pa je sva pozornost bila usmjerena na trećega. Nažalost, i on je odbio. Zatim je njezin otac Thomas učinio ono što bi i svaki drugi otac na njegovu mjestu učinio – spasio je dan svojoj kćeri.
Naime, shvativši da njegova kćerka neće imati pratnju, ovaj 50-godišnjak je odlučio poći s njom na ples. Istovremeno je Tora, koja je bila vrlo vezana za svoga oca, bila oduševljena tim prijedlogom. Na sreću, bez obzira na školsko pravilo da zabavi ne smiju prisustvovati osobe starije od 20 godina, nastavnici su se složili i podržali njihovu ideju.
U pravom stilu oca i kćeri, Thomas je otišao na sve predmaturalne sastanke i fotografiranje, te obavio svu potrebnu proceduru. Ono što je dalo još veći pečat ovoj večeri jest činjenica da je ovo bila i Thomasova prva maturalna večer budući da je u svojoj mladosti bio spriječen prisustvovati joj. Čak je i odjeću birao u skladu s kćerkinom.
Kada su otac i kći stigli na maturu, bilo je nekoliko reakcija popraćenih pitanjem: „Tko je taj stari tip koji hoda s Torom”, prisjeća se Thomas, ali isto je tako primijetio da je bilo puno više onih koji su komentirali kako je Tora predivno izgledala što se dalo prepoznati i na zajedničkim fotografijama koje su snimljene tijekom same maturalne večeri.
Međutim, time noć nije bila do kraja završena, a kako bi je završio sa stilom, Thomas je svoju kćerku odveo na sladoled gdje su još jednom istinski proslavili i obilježili ovaj važan datum, ali ovoga puta na svoj način.
Thomas se nada kako će ovo iskustvo barem malo „promijeniti” svijet, dodajući: „Ništa ne može spriječiti djecu da učine ono što žele. Treba ih podržati.” A s roditeljima koji ih vole i sudjeluju u njihovim uspjesima dajući im maksimalnu podršku, zasigurno uspjesi neće izostati. Tora je savršen primjer tomu.
