Prosijedi profesor u flanelskoj košulji prevrtao je odreske na roštilju, otirući znoj s lica. Tamnokosa žena stajala je naslonjena na vrbu, razgovarajući s mršavim mladićem. Ukratko, bio je to običan dan u usnulu kanadskom gradiću… Ako zaboravimo da je tamnokosa žena majka ubijene djevojčice, a momak o čijim se planovima s iskrenom brigom raspitivala – ubojica njezina djeteta! Suman Virk uistinu je posebna žena: uspjela je pronaći dovoljno sućutu da Warrenu Glowatskom, mladiću koji je desetljeće ranije skrivio smrt njene kćeri Reene, oprosti ono što nijedna druga majka ne bi oprostila, piše povijest.hr
Godine 1997. Suman Virk i Warren Glowatski nisu se poznavali, premda su živjeli na udaljenosti od samo nekoliko kilometara u View Royalu. Da su se mimoišli na ulici, žena bi vjerojatno pomislila da je Warren tek običan tinejdžer. Ona, koja je odrasla u zaštićenoj i povezanoj obitelji indijskih imigranata, ne bi mogla ni naslutiti do koje je mjere djetinjstvo toga mladog čovjeka bilo traumatično. Otac ga je napustio kao bebu, dok je majka, alkoholičarka, roditeljsku “ljubav” iskazivala psovkama i šamarima. Ne, Suman sigurno ne bi puno razmišljala o nepoznatom momku… Ta imala je dovoljno briga s najstarijom kćeri Reenom, 14-godišnjakinjom koja je patila zbog viška kilograma i manjka samopouzdanja. Osjećajući se osamljenom, gotovo nevidljivom, djevojka je očajnički pokušavala naći prijatelje. Uvjerena kako će je vršnjaci prihvatiti ako pokaže prezir prema autoritetima, počela je bježati s nastave. Strategija je urodila plodom: nekoliko djevojaka, koje je Suman smatrala problematičnima, povremeno su je zvale u društvo. Nicole, predvodnica skupine, slovila je za osobu naprasite naravi koja pije, prostači i neprestano mijenja udomiteljske obitelji. Ono što je osobito brinulo Suman bio je Reenin pokušaj da u sveme oponaša Nicole. Ona, tiha i pristojna odlikašica, pokušavala je izgraditi imidž “opake” cure, kako bi pobjegla od sveprožimajućeg osjećaja osamljenosti. Da, Suman i Warren možda bi nastavili živjeti u istom gradu, ne znajući jedno za drugo, da nije bilo jezivog događaja koji se zbio sredinom studenog… Događaja koji je oboma zauvijek promijenio život.
Toga petka, Reena je planirala ostati kod kuće i kartati s mlađim bratom. U trenutku kad je miješala karte, oglasio se telefon. Nije mogla ni slutiti da su karte njene sudbine već promiješane. Kad ju je Nicole pozvala na zabavu, nekoliko se trenutaka nećkala. Želja za druženjem na kraju je prevagnula. Ogrnuvši se debelom jaknom, otputila se prema vratima. “Vidimo se uskoro!”, dobacila je majci na odlasku. Suman Virk nikad više neće vidjeti obožavanu kćer.
Tjedan dana nakon Reenina nestanka, na Sumanina vrata pozvonila su dvojica muškaraca. Čim su se predstavili kao detektivi, žena je znala da su se njene najgore noćne more obistinile. Ono malo nade što joj je bilo preostalo rastopilo se kad su je pozvali u mrtvačnicu, na identifikaciju tijela pronađenog u obližnjem kanalu. “To je ona…”, slabašnim glasom je procijedila prije nego što su je izdale noge.
Kad je sirota žena došla k sebi, policajci su je obavijestili da su uhitili osmero adolescenata osumnjičenih za napad na Reenu, uključujući njenu novu “prijateljicu” Nicole. Dvoje od njih, za koje Suman nikad prije nije čula, teretilo se za umorstvo iz nehata: 16-godišnji Warren Glowatski i godinu dana mlađa Kelly Ellard.
Dok je čitav grad brujao o Reeninom umorstvu, Virkovi su se pokušavali nositi s gubitkom u krugu obitelji. Bez uspjeha: djevojčin otac Manjit, muškarac blage naravi koji je u rodnoj Indiji stekao titulu magistra engleske književnosti, bio je potpuno shrvan. Osjećaj krivnje ga je razdirao. “Trebao sam otići po nju… Zašto nisam otišao po nju?”, ponavljao je. Supruga, kojoj je želja za pravdom davala snagu da se ne raspadne, nije mu dopuštala da sluša naklapanja o kćerinoj smrti. Tek na suđenju, par je saznao kakvu je agoniju njihova mezimica prošla pred kraj života.
Kroz višemjesečna svjedočenja optuženih, jezivo klupko istine polako se otplitalo. Pokazalo se da su Nicole i još jedna djevojka bile ljute na Reenu, jer je navodno koketirala s njihovim momcima. Poziv na zabavu bio je trik kojim su je htjele namamiti kako bi je kaznile. Odvele su je do mračna, skrovitog mjesta ispod mosta, gdje ih je već čekala skupina od pet djevojaka i jednog mladića. Nicole je počela vrijeđati Reenu, ne dopuštajući joj da progovori. Verbalno zlostavljanje ubrzo je preraslo u fizičko. Bijes napadačice rastao je sa svakim udarcem, baš kao i njena okrutnost. Nakon što je “iscipelarila” sirotu Reenu,. na čelu joj je ugasila cigaretu, smijući se njenim krikovima. Ostale su to shvatile kao znak da se pridruže napadu. Djevojke sjajne kose, u skupoj odjeći i cipelama s visokim petama, dale su oduška bijesu za koji nisu ni znale odakle izvire. Čupale su, grebale i gazile Reenu, udarale njenom glavom u asfalt, a jedna cura čak joj je pokušala zapaliti kosu upaljačem. Jedini mladić u skupini, Warren Glowatski, samo je stajao postrance, ne pokušavajući pomoći nepoznatoj djevojci, ne pitajući se zbog čega je njegove poznanice mrcvare. “Mislio sam da valjda imaju razlog”, izjavit će kasnije na suđenju.
Kad su se umorile, napadačice su se polagano počele razilaziti. Pod mostom je ostalo troje: Warren, Kelly te Reena, okrvavljena ali još živa. Posrćući i jecajući, zaslijepljena krvlju koja joj se slijevala u oči, zaputila se preko mosta. Mladić i djevojka, koji nisu imali nikakve veze sa svađom što je dovela do okršaja, pa tako ni motiva da naude Reeni, krenuli su za nesretnicom. Kad je pala na koljena, Kelly ju je zgrabila za kosu i udarila njenom glavom o stablo. Uz Warrenovu pomoć, onesviještenu djevojku odvukla je do rijeke.
Luda od boli, Suman je slušala Warrenovo svjedočenje o onome što je uslijedilo. Glasom lišenim emocija, ispričao je kako je Kelly Ellard gurnula Reeninu glavu pod vodu. Kad se žrtva prestala koprcati, sjela je na obalu rijeke i ležerno pripalila cigaretu. Nakon višemjesečnih saslušanja, došao je trenutak izricanja presude. Djevojke koje su nanijele teške ozljede žrtvi kažnjene su zatvorom u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Warren Glowatski i Kelly Ellard proglašeni su krivima za umorstvo iz nehaja i osuđeni na doživotnu robiju, uz mogućnost pomilovanja nakon sedam godina (jer su bili maloljetni u trenutku počinjenja zločina).
Dok Ellard nije pokazala ni trunke kajanja za zločin koji je počinila, Glowatski se u zatvoru počeo mijenjati. Možda prvi put u životu, intenzivno je razmišljao o uzrocima svojih postupaka. Psihijatrici koja ga je posjećivala kroz suze je pričao o osjećaju krivnje koji ga razara. Kad ga je liječnica pitala što ga je nagnalo na zločin, odvratio je: “Te noći jednostavno sam eksplodirao. Sve moje frustracije, spoznaja da me nitko ne voli, mržnja koju sam osjećao prema roditeljima – sve je isplivalo na površinu”.
Nekoliko godina nakon suđenja, Suman Virk je primila poruku od zatvorskoga socijalnog radnika, u kojoj je stajalo da bi se Glowatski htio sastati s njom i njenim suprugom. Nakon početne provale bijesa, žena je počela razmišljati. Premda je mladića istinski mrzila, pitala se što ga je nagnalo na to da joj se obrati. Sastanak je upriličen jednoga kišnog jutra. Tresući se kao prut, ali gledajući ucviljene supružnike u oči, mladić je rekao: “Uništio sam vašu obitelj, što sebi nikada neću moći oprostiti. Sve bih dao da mogu vratiri vrijeme unatrag, ali budućnost je jedino o čemu dijelom mogu odlučivati. Uvjeravam vas da sam spreman voditi čestit život”. Shvativši da je njegovo kajanje iskreno, Suman je osjetila kako mržnja istječe iz njenog tijela. Godinu dana kasnije, ona i suprug nazočili su mladićevom saslušanju radi puštanja na uvjetnu slobodu. Iznimnim činom milosti, žrtvini roditelji nisu se usprotivili mladićevom zahtjevu. Njegov izlazak na slobodu doživjeli su kao vlastito oslobođenje – oslobođenje od mržnje koja ih je gušila.
