Jerzy 62-godišnjak, nestrpljivo je čekao da sleti zrakoplov iz New Yorka u zračnu luku Krakow. U njemu je bila njegova „mala Cyla“. U ruci je držao 39 ruža, za točno onoliko godina koliko je prošlo od njihova rastanka.
Njihova dirljiva ljubavna priča započela je u zimi 1943. godine kada su se prvi put susreli u nacističkom koncentracionom logoru Auschwitzu. On je bio zatočenik još od 1940. godine, a uhićen je jer je bio član poljskog pokreta otpora.
„ Zaljubio sam već na prvi pogled u njenu ženstvenost, njen osmjeh, njeno lice!“, rekao je Jerzy zajedno sa Cylom u intervjuu za poljski radio.
„Paradoksalno, najbolje dane svog života proživio sam dok je smrt bila svuda oko mene“,
Ljubav u Auschwitzu
Jerzy Bielecki dobro se sjeća trenutka kada je vidio dolazak grupe od desetak židovskih djevojaka u silos logora. Sve su bile brinete i smiješile su se; činilo se kao da se zabavljaju. Bile su iznenađujuće uredne na jednom takvom mjestu: nosile su bijele kecelje na savršeno čistim bluzama, sa maramama povezane u kose.
„Izbezumljeno sam se vrtio oko sebe kad sam ih vidio. Žene? Ovdje? Nisam mogao ni pomisliti što će se dogoditi od toga trenutka. Jedna mi se od djevojaka nasmijala i namignula. Ja sam se zacrvenio kao malo dijete“, prisjeća se Jerzy.
Cyla Cybulska dolazila je iz maloga sela sa istoka Poljske. Zajedno s cijelom obitelji, roditeljima, malom sestrom i dva brata, deportirana je u logor u siječnju 1943. Ona je jedina preživjela.
„Bilo nas je 50-ak zatvorenica s njemačkim nadzornikom smještenih u zgradi do silosa. Imali smo nevjerovatnu sreću. Spavali smo u prilično suhom podrumu na madracima od slame“, rekla je Cyla dodavši: „Morali smo se kupati svako jutro i svako večer jer je to zahtijevao posao popravka vreća za brašna za logorski silos.“
Tu se Cyla i zaljubila u Jerzya, mladog poljskog katolika, jednog od prvih zarobljenika u Auschwitzu. Jerzy je bio uhićen dok je pokušavao prijeći mađarsku granicu kako bi se pridružio francuskoj vojsci. Njihova se ljubav rasplamsavala. Imali su običaj razgovarati tijekom obroka u tvornici zahvaljujući tomu što potplaćeni čuvari nisu obraćali pozornosti na njih.
„Bio sam lud za njom. A vidio sam da ni ona nije ravnodušna prema meni. Bili smo kao tinejdžeri koji na klupi u parku kradu poljupce, dok smrt tutnji oko nas“, govorio je Jerzy.
"Cyla, izvući ću te iz ovog pakla"
Kao što biva u filmskim pričama, jednoga je dana Cyla došla plačući k Jerzyu. Njezinu je najbolju prijateljicu upravo ubio SS-ovac. Povukao je okidač dok je nišanio njezin vrat, i to samo tako, bez ikakva razloga. „Ne plači Cyla. Izbavit ću te iz ovoga pakla“, obećao joj je Jerzy te istog trena počeo se pripremati za njihov bijeg.
„Bilo je to kao da je nešto kliknulo. Ne bih imao hrabrosti učiniti to sam. Znao sam kako inače pokušaji bijega završavaju. Ali za Cylu i našu ljubav bio sam spreman na sve, čak i nemoguće“. Zamolio je prijatelja da mu nabavi njemačku odoru, i dobio ju je u dijelovima. Uspio je nabaviti propusnicu, zahvaljujući svojoj relativno privilegiranoj poziciji zatvorenika koji je govorio njemački. No, kada je njegov plan za bijeg bio spreman, u svibnju 1944., djevojke su preko noći prestale dolaziti na posao u silos. Nije znao je li Cyla uopće još živa.
Nekoliko mjeseci poslije, primio je poruku: „Jurek (nadimak od Jerzy) dragi, radim u praonici. Pokušaj me pronaći.“
Morali su se ponovno vidjeti. I 20. srpnja 1944., Jerzy je imao toliko vremena da joj šapne: „Sutra će te pokupiti SS-ovac iz političkog odjela radi ispitivanja. Vidimo se sutra.“ Cyla nije ništa pitala.
Sljedećega dana vidjela ga je ispred ulaza… Jerzy prerušen u Rottenfürher SS odoru. Pozdravio je čuvara i poveso Cylu sa sobom. Još su morali pokazati propusnicu na izlazu iz logora… i onda bi bili slobodni!
Razdvajanje
Nakon devet noći pješačenja, stigli su u kuću Jerzyjeva ujaka. Zbog sigurnosti, odlučili su se razdvojiti. Jerzy se pridružio Poljskom pokretu otpora, a Cyla se sakrila među seljane u jednom malom selu. Kada je došao kraj rata, ona nije primila nikakve vijesti o svom ljubljenom.
Jednoga joj je dana rečeno kako je poginuo u borbama. Očajna, odlučila je poći u New York kako bi pokušala sve zaboraviti i započeti novi život. Ono što nije znala jest da je područje na kojemu se nalazio Jerzy, oslobođeno samo tri tjedna poslije ostalih. Kada se on naposljetku uspio dokopati slobode, pošao je tražiti svoju ljubljenu… no tri tjedna prekasno.
Njegova mu je obitelj rekla kako je Cyla preminula u bolnici u Stockholmu, baš pred odlazak u Ameriku. Ono što nije znao je to da je to bila laž. Moguće da njegovi nisu htjeli da se oženi Židovkom?
39 ruža
Mnogo godina poslije, u New Yorku, Cyla je bila udovica već nekoliko godina i majka jedne kćerke. Bila je 1982. kada je svojoj spremačici Poljakinji ponudila kavu – rijetka prilika kada je mogla razgovarati s nekim od svojih zemljaka. Tada je ispričala svoju priču o bijegu iz Auschwitza i ljubavi koju je tada doživjela. Na njeno iznenađenje spremačica joj je rekla kako je na Poljskoj televiziji vidjela čovjeka koji je baš takvu identičnu priču ispričao. Bio je ravnatelj jedne škole, a njegovo je ime bilo… ako se može točno sjetiti… Jerzy.
„Nisam mogla vjerovati“, rekla je Cyla. „Na kraju sam pronašla njegov telefonski broj. 'Jurek, to sam ja, tvoja mala Cyla!' Kada je čuo moj glas, kad sam ga nazvala u zoru, odmah je shvatio da je to njegova ljubav iz Auschwitza“, prisjetila se.
Nekoliko mjeseci kasnije, odlučila je susresti se s njim. Kupila je avionsku kartu za Krakow. Jerzy je čekao u zračnoj luci držeći 39 ruža u rukama… Ljubav se ponovno rodila, a emocije su bile neizmjerne . No, Jerzy se nakon rata oženio i, dakako, nije htio napustiti svoju ženu i djecu.
„Sudbina je tako odlučila“, zaključio je Jerzy: „Ali ako bih opet morao sve isto proživjeti , ne bih ništa mijenjao“
Cyla Cybulska (koja je preminula 2006.) i Jerzy Bielecki (koji je preminuo 2011.) ostali su prijatelji do kraja svoga života.Jerzy Bielecki, 1985.godine primio je odlikovanje 'Pravednik među narodima.'
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
