- Tako mi ide na živce kad me nazivaju humanitarkom. Kako ćete me predstaviti?! Mama, ja sam vam mama Iva. Molim vas, Dubrovkinja s đurđevačkom adresom. To mi je najdraže. Ja sam ipak gosparka – nasmijala se Iva Funtek, duboko uzdahnuvši nakon tko zna kojeg jučerašnjeg telefonskog razgovora isprovociranog njezinim Facebook apelom za pomoć obitelji teško oboljelog Šimuna Petra Marune iz Maslenice, 10-godišnjeg dječaka oboljelog od hondroblastičnog osteosarkoma.
Samo 45 minuta od njezine objave reagirao je Marin Rončević, otac male Mile koja se sada liječi u Philadelphiji, poručivši joj kako će na račun Šimuna Petra Marune uplatiti 400.000 kuna od prodaje obiteljske kuće, koje je, prije humanitarne akcije "Svi za Milu", kanio potrošiti za liječenje svoje djevojčice.
"To je naš novac i ne trebaju mi nikakva odobrenja ni od kog za njega, niti mi država može išta uzeti i skinuti. To je od naše kuće", napisao je Ivi Funtek Marin Rončević, dodavši kako će novac biti uplaćen danas ili sutra. Gosparka s đurđevačkom adresom, inače domaćica i majka troje troje djece, bila je izvan sebe od sreće.
- Kad se Marin javio, prvo sam ga upitala kako je Mila. Rekao mi je da je dobro... Bogu hvala. I odmah rekao: "Mi ćemo pomoći ovoj obitelji. Uplatit ćemo im novac čim nama 'legne' uplata od hipoteke za kuću." Rasplakala sam se... Morala sam popiti normabel, nisam mogla vjerovati, govori za Slobodnu Dalmaciju.
Moram naglasiti da Marin uopće nije htio nikakvu medijsku pozornost. Rekao mi je da ništa ne objavljem o njegovu činu, ali sam jednostavno osjećala dužnost zahvaliti mu na taj način. U pitanju je roditelj koji i sam prolazi agoniju s teško bolesnim djetetom i ne zna kakav će biti ishod.
Zahvaljujući njemu i svim dobrim ljudima koji su počeli uplaćivati novac, roditelji maloga Šimuna Petra neće morati dizati kredit - prepričala nam je Iva Funtek nakon što se eterom pronijela vijest o hvale vrijednom potezu Marina Rončevića, koji je reagirao na njezinu objavu o malom Šimunu Petru iz Maslenice.
No, Marin Rončević sa svojom enormno visokom donacijom nije bio jedini koji je odlučio pomoći obitelji Maruna. Mnogi ljudi pohrlili su uplatiti novac na račun njihova Šimuna Petra, a Ivi su se, između ostalih dobročinitelja, javili i iz Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s porukom kako su voljni pomoći.
- I trebamo biti složni jedan za drugoga. Ništa ja ne radim, sve radi dragi Isus, ja ga samo nastojim slušati – presretno će Iva, govoreći kako Bog čini čuda. S Marinom Rončevićem je u kontaktu još otkako je prvi put čula za Milu. Pomogla im je, veli, na svoj način, dijelila objave i o akciji obavijestila neke svoje prijatelje koji rade u američkim medijima.
- Bili smo u kontaktu, ali Marina nisam gnjavila. Znala sam da je tih dana, dok se skupljao novac, bio puno izložen u medijima, a uz to brinuo o maloj Mili, pa nisam htjela smetati. Objavu o Šimunu Petru i njegovoj teškoj situaciji napisala sam kad sam posredstvom Božane Barić, mame malene Lorene Barić, onkološke bolesnice koja je, nažalost, nedavno preminula, saznala za njegovu situaciju.
Mama malog Šimuna Petra isprva nije htjela da se išta piše, bilo ju je sram tražiti pomoć. Riječ je o uistinu skromnoj obitelji, koja se već osam godina bori s njegovom teškom bolešću. Čak mi je rekla kako još može dignuti kredit na suprugovu mirovinu, jer jedini on ima primanja, na što sam joj kazala kako se nema čega sramiti jer smo svi tu da im pomognemo. Jedva je pristala da napišem apel za njezina sina...
Zamolila sam je da mi da fotografije i pošalje povijest bolesti kako bih mogla napraviti objavu. Čim sam je stavila, ljudi su je odmah počeli dijeliti i počeli se javljati. Uvijek kad tako objavim neku akciju, ljudi odmah reagiraju, uistinu sam im zahvalna na povjerenju – govori Iva, čiji je glavni alat za pokretanje humanitarnih akcija Facebook.
Nema, kaže, iza nje, nikakve udruge, organizacije, tvrtke... Niti, apostrofira, ima bilo kakav dodir s novcem. Kako duboko živi u vjeri, za sve je "kriv" samo dragi Bog, koji joj je namijenio poslanje u ovozemaljskom životu.
- Ja sam sama, ja i moj Isus. Nitko više. Smatram da smo svi, s kršćanske strane, pozvani pomagati. Ja sam dobila uputu od Boga i slušam svoje srce. U Bibliji je rečeno: "Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste." Ljudima treba pomoći u životu...
Možda sutra i mene čeka jedna bolest, ja to ne znam. I ne bih to voljela. Oduvijek sam takva bila, od sebe davala, iznosila iz kuće. Mater je znala reći: "Iva, ti ćeš dati zadnje gaće s gu....". Tako sam, u biti, odgajana - govori Iva, koja je u kontakt s teško oboljelom djecom došla nakon što je pročitala članak na stranici udruge "Krijesnice" o jednoj bolesnoj djevojčici Luciji, čija je božićna želja bila da ozdravi i ode kući.
- Stupila sam u kontakt s njom i njenom mamom i s prijateljicama, skupila stvari koje je željela. Nažalost, preminula je tri i pol mjeseca nakon toga. Bio je to moj prvi dodir s onkološkim bolesnicima. U međuvremenu se razbolio moj rođak, koji je, nažalost, umro prije šest mjeseci. Te male ćelave glavice, pune ljubavi, nježnosti i hrabrosti, totalno su me promijenile. Ja više očima ne mogu gledati njihovu patnju i bol.
Puno puta sam se pokušala maknuti od toga, jer te tragedije ostavljaju traga i na mojoj psihi. Potrebno je pomagati i tim roditeljima, psihički ih podizati kada padaju zbog loših nalaza. I radovati se se skupa s njima kad su dobri. I onda se dogodi smrt... Što reći u tom trenutku?! Tu nema riječi utjehe - tužno će Iva, napominjući kako se među brojnim znanim i neznanim ljudima koji se redovito odazivaju njezinim akcijama ponajprije mora zahvaliti Elli Dvornik, jer joj uvijek pomaže.
- Kako krenu akcije?! Svaki dan me kontaktira desetak ljudi na Messenger. I svaki od njih je u potrebi. Negdje pročita "javi se Ivi Funtek" i tako krene. Evo baš maloprije me nazvala jedna gospođa s upitom mogu li joj do 8. travnja posuditi novac. Rekla sam joj da mogu dati nešto minimalno i da zapravo ni ja nemam, jer mi samo suprug radi – ne krije Iva kako u moru potrebitih ima i onih koji izravno traže novac.
No, ona ga, objašnjava, nema niti njime raspolaže. Njezino je tek da napiše priču, priloži dokaz u vidu liječničke dokumentacije i objavi to na Facebooku uz broj računa osobe za koju se skuplja novac.
- Nemam nikakav dodir s novcem. Kad smo u jednoj od akcija skupljali novac za bolnicu, sve je bilo transparentno – svaki dan sam objavljivala stanje računa, popis uplata, imam i račune za sve što je kupljeno... Bila bi ludost da nešto ide na moje ime, ja s tim nemam veze.
Ja samo napišem tekst, zamolim prijatelje da podijele moju objavu preko Facebooka i tako se lavina zakotrlja. Radim to posljednje tri godine, a broj pratitelja se stalno povećava. Ovaj post za Šimuna Petra je u manje od 24 sata podijeljen preko 3000 puta, a ja valjda nemam toliko ni Facebook prijatelja. I ne znam zapravo koliko ih imam – dodaje Iva.
- Prije svake akcije pomolim se Bogu, Duhu Svetom, da on vodi akciju i njome upravlja. Ja ne radim ništa. Pišem onako kako meni moj Bog naredi. Sebi ne pridajem nikakve zasluge. Svima stalno govorim: ”To ne radim ja, to radi moj Isus.” Ja sam produžena Božja ruka, tako mi je rekao jedan pater. Pater Zvjezdan Linić?! Nažalost, ne on. Nisam ga imala priliku upoznati, ali svaki mjesec sam u Taboru, to mi je duhovna injekcija. Tabor je moj wellness i moj spa i moj odlazak kozmetičaru – gorljivo će Iva Funtek za Slobodnu Dalmaciju..
