Često čujemo o čudesnim pričama koje su se dogodile vojnicima u ratu. Prisutnost sv. Mihaela arkanđela bila je odlučujuća u nekoliko slučaja. No, ovaj je slučaj možda najimpresivniji: priča o Mihaelu pripovijedana u pismu koje je on sam pisao svojoj majci i navedena u knjizi Marcella Stanzionea - “Doticaj s anđelima čuvarima”
Prije odlaska u Koreju, napisao je majci: “Savjetovala si me da se svaki dan molim svetom Mihaelu. Uvijek sam to činio, ali kada su me poslali u Koreju, molio sam sve češće. Jednog sam dana bio na fronti u izviđanju sa svojom patrolom. Istražili smo područje kako bi pronašli sjevernokorejske gerilce.”
Taj neobičan kolega
Tijekom istraživanja područja, Mihael se našao uz člana patrole kojeg nije poznavao. Također se zvao Mihael.
“Počele su padati velike snježne pahulje. U trenu je sve bilo zamagljeno. Hodao sam kroz bijelu i vlažnu maglu sa snijegom koji mi se lijepio za čizme. Mog kolege više nije bilo. ‘Mihaele!’, viknuo sam zabrinuto.
Iznenada sam osjetio njegovu ruku u svojoj ruci, a glas mu je bio topao i jak. ‘Uskoro će prestati sniježiti’, rekao je i njegovo se proročanstvo ostvarilo. Za samo nekoliko minuta, snijeg je prestao padati. Izašlo je sunce koje je izgledalo kao velika svjetlosna kugla.”
Zatrpani u snijegu
Mihael se okrenuo da vidi gdje je ostatak patrole. Nikoga nije vidio. “Izgubili smo ostale dok je padao snijeg. Kad smo stigli do vrha brijega, pogledao sam naprijed. Mama, srce mi je stalo. Ondje je bilo sedam komunističkih gerilaca i nosili su one svoje smiješne šešire. ‘Dolje, Mihaele!’, viknuo sam i bacio se na smrznuto tlo. U istom sam trenutku čuo pucnjeve puški.”
Pucnjava
Međutim, taj je čovjek ostao na nogama, a metci ga nisu pogodili.
“Stajao je tamo i ničim nije pokazao da želi uzvratiti paljbu. Možda sam bio u šoku jer mi se učinilo da ponovno pred sobom vidim Mihaela, ali ovaj put mu je lice bilo okruženo blistavom svjetlošću. Činilo se kao da se preobražava dok ga promatram. Postao je veći, ruke su mu se produžile. U jednoj je ruci držao mač koji je zasjao s tisuću svjetala. To je posljednje čega se sjećam prije nego li me pronašla moja patrola.”
Ovdje ne postoji nijedan Mihael
Mihael je ispričao ostalim vojnicima o neprijatelju s kojim su se susreli on i Mihael. “Gdje je Mihael?”, pitao ih je, a oni su se zbunjeno pogledali. “Gdje je tko?”, pitao ga je jedan od njih. “Mihael, Mihael… veliki vojnik s kojim sam bio prije snježne oluje.”
“Momče”, rekao mu je dočasnik, “nisi bio ni s kim. Ni na trenutak te nisam izgubio iz vida. Otišao si predaleko. Htio sam te dozvati, ali si već bio nestao u oluji.”
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia