Gdje ima života, ima nade. Malo je ljudi razumjelo ovu istinu kao što ju je razumio don Ritchie.
Ritchie je zaslužan za spašavanje života stotina pokušaja samoubojstava sa morske litice u Australiji, jednostavno pozivajući ih na čaj i razgovor u svoj dom koji se nalazi u blizini.
Kada je 2012. Ritchie umro u dobi od 85 godina njegova obitelj je rekla kako je od samoubojstva spasio petstotinjak osoba, iako je službeni broj 160. Zbog toga je i nagrađen odličjem Reda Australije te je za 2011. proglašen za lokalnog heroja Australije. No, najveće zadovoljstvo pronašao je u darovima, božićnim čestitkama i pismima koje je zaprimio upravo od onih koje je spasio, a koji bi mu se javili ponekad i desetljećima nakon pokušaja samoubojstva.
„Oni koji su ga poznavali znali su da je vrlo jaka osoba i vrlo sposobna osoba”, izjavila je Ritchiejeva kći Sue u trenutku njegove smrti. „To je jednostavno bilo nešto što je vidio i zbog čega je smatrao da je dužan učiniti nešto glede toga”.
Više od 50 godina živio je u blizini stijena u Watsonovom zaljevu u istočnom Sydneyu, mjestu poznatom kao Provalija.
U početku dok je Ritchie radio kao marinac pokušao je obuzdati obeshrabrene ljude, dok je njegova supruga Moya zvala policiju. Ali s godinama, počeo bi zauzimati blaži pristup.
Postao je poznat kao „Anđeo Provalije”.
Upoznao sam ga prije 40 godina. Otac Tony Doherty iz župe Rose Bay rekao je za 702 ABC radio u Sydneyu. „Bilo je to u Watsons Bayu, vozio sam se kući oko sat iza ponoći. Kod Prvalijeje nalazila se skupina muškaraca. Jedan je ležao na trbuhu i govorio nešto prestrašenom Vijetnamcu koji je bio na litici i prijetio da će skočiti. Gledao sam kako ga je muškarac postupno ohrabrio momka da se vrati u sigurnost. Ima taj predivni, mekan glas koji je ohrabrio čovjeka da ne skoči.”.”
„Bio je jedinstven čovjek,” prisjetila se Diane Gaddin, zagovarateljica prevencije suicidalnih osoba čija je kćer pogunula u Provaliji. „On je svjetionik i inspiracija ne samo nama u Australiji nego i svijetu, jer je potrebna hrabrost, smjelost i ustrajnost … stojeći na ivici litice i ohrabrujući nekoga da ne poduzme taj posljednji korak. … Bio je nježan, uvjerljiv čovjek koji im je ponudio nadu toplim riječima koju bi naposljetku prigrlili”.
Međutim, nije svaka Ritchieva intervencija uspjela. Nažalost, nekoliko ljudi nije odgovorio od smrtonosnog skoka, uključujući jednog tihog mladića kojeg je zapamtio po tome „što je samo gledao pred sebe i na kraju skočio u provaliju.”, kazao je Ritchie za Sydneyu Herald 2009. godine.
„Razgovarao sam s njim pola sata misleći kako napredujem,” prisjetio se. „Rekao sam: „Zašto ne dođeš na šalicu čaja, ili pivo, ako želiš?” ' Rekao je „ne” i zakoračio. Imao je kapu na glavi koju sam rukom uspio uhvatiti.”
Ali Ritchie bez obzira na to nikad nije odustao od spašavanja drugih. „Nikada se ne bojte obratiti onima za koje smatrate da su u potrebi”, kazao je 2011. godine. „Sjetite se uvijek kakvu moć u sebi krije jedan jednostavni osmijeh, ruke koja pomaže, uho koje sluša i lijepa riječ”
Kako navesti ljude da okrenu leđa takvoj smrti i ponovo se pokušaju nadati boljemu? Za Ritchia, formula je bila jednostavna. Prema njegovim riječima, njegov savjet je bio: „osmijeh. Budi prijateljski raspoložen i pitajte osobu možete li im na ikoji način pomoći”
Preveo Medjugorje-info.com
