Na dan 6. prosinca, slavi se jedan od najpopularnijih svetaca na svijetu, a njegovo ime je Sveti Nikola. Iako ga djeca najčešće povezuju s darovima koje pronalaze u svojim čizmicama te poznaju i Krampusa koji donosi šibe za zločestu djecu - znaju li tko je zapravo bio Sveti Nikola i od kuda dolazi legenda o darivanju djece?
Budući da je Sveti Nikola živio u 4. stoljeću, malo se toga zapravo zna o ovom ranokršćanskom biskupu iz maloazijskoga grada Myre, današnjeg Demrea u Turskoj. Njegovi roditelji umrli su dok je još bio mlad pa je rano ostao sam, ali već od rane mladosti se odlikovao velikim čovjekoljubljem i mnogim dobrim djelima.
Uz njegov je život vezano mnogo priča i danas je među njima teško razlikovati koje su istinite a koje nisu. No sigurno je to da se isticao dobrotom i hrabrošću te se u svom životu uvijek borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu.
Što se tiče Krampusa, naravno da svaki junak i pozitivac ima i negativnog pratioca pa tako i Sv. Nikola ima Krampusa. U mnogim dijelovima Hrvatske, Krampus je opisan kao 'vrag' koji nosi vreću oko bokova i lance oko vrata, gležnjeva i zapešća i naravno, obavezan je pratilac Svetog Nikole. Svi već znaju dobro poznatu priču: Ako čizmice nisu dobro očišćene ili je dijete bilo zločesto možda ih posjeti i Krampus, ostavljajući šibu.
Ali vratimo se mi na našeg omiljenog zaštitinika. Bezbroj je legendi o Svetom Nikoli koji je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, ljekarnika, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i mnogih gradova širom svijeta.
Upravo zbog toga, o njemu su sačuvane brojne lijepe priče, a dok ove godine svi skupa laštite svoje čizmice, jednu od njih možeš ispričati i svom djetetu.
Kako je Nikola postao zaštitnik djece?
S obzirom kako je Nikola poznat kao svetac koji daruje dobru djecu, jedna od najpoznatijih legendi o njemu je ona o siromašnom čovjeku koji je imao tri kćeri.
Budući da je djevojkama za udaju trebao miraz, otac ih nije mogao udati. Nesretni čovjek čak nije imao novaca ni za hranu, pa je njegova obitelj već dugo vremena gladovala. Zbog toga je otac odlučio trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri da tako zaradi, ali Sveti Nikola je saznao za tu tužnu priču pa je uzeo vrećicu, napunio je zlatnicima i umotao u platno. Prišuljavši se noću potajno do kuće, ubacio je zamotuljak kroz prozor. Otac triju djevojaka začudio se kad je ujutro našao toliki novac. Svota je bila dovoljna da časno uda jednu kćer pa je to i učinio. Isto se dogodilo i po drugi put, pa je siromašni otac udao i drugu kćer. Pri donošenju novca za treću kćer otac je u zasjedi pričekao dobrog čovjeka i u njemu prepoznao Svetog Nikolu. Tu je vijest razglasio svima i uskoro su svi saznali za njegova dobra djela.
Legenda ima i drugi kraj priče: Naime, kad je Nikola vidio da ga otac djevojaka čeka, popeo se na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, a sestre su drugog jutra bile presretne. Od tog dana, djeca na dan Sv. Nikole objese svoje čarape ili ulašte svoje čizmice očekujući poklon iznenađenja.
Postoji još jedna uzbudljiva legenda, a ona govori kako je Nikola posjetio jednu gostionicu i otkrio da opaki gostioničar krade malu djecu. Pregledavši prostorije, Sveti Nikola je zaista pronašao troje sakrivene dječice koje je odmah spasio i tako postao zaštitnikom male djece.
Kako je Nikola postao zaštitnik pomoraca?
O ovoj poznatoj legendi pisao je i naš pisac Božidar Prosenjak. Prema njegovoj priči, legenda o Svetom Nikoli i pomorcima ide ovako:
Kad se biskup Nikola vraćao s prvog općeg crkvenog sabora u Niceji, u pristaništu je ugledao lađu koja se užurbano spremala isploviti za Svetu zemlju. Biskup je zaustavio svoju pratnju, pristupio mornarima i počeo ih nagovarati da odustanu od plovidbe: "Ljudi, nemojte napuštati luku! Na otvorenom moru prijeti vam velika pogibelj! Tko je ovaj, te nas straši bapskim pričama?", nasmijao se kapetan lađe koja još nije poznavao biskupa iz grada Myre. Zato nije poslušao savjet, nego je naredio svoji mornarima da okrenu lađu, te ona zaplovi prema debelomu moru. Međutim, već prve noći olujni je vjetar podigao silne valove. Lađa je ubrzo bila prepuštena bijesu mora i pjene. Poskakivala je sad lijevo, sad desno, poput prazne orahove ljuske i škripala kao da će se prepoloviti. Iznemogli su mornari počeli strepiti da će se dogoditi najgore. Svaki je novi val mogao potopiti lađu i sve ih povući za sobom u mračnu dubinu. Iznenada, brodolomci su začuli glas koji im se približavao. Pored broda pojavio se poznati lik u skrušenoj molitvi. Njegovoj molitvi napokon su se pokorile prirodne sile. Smirio se fijuk vjetra i zaustavilo se ljuljanje mora. Uskoro je pučina bila mirna, tiha i glatka kao ulje. Samo se u daljini još vidjela pognuta prilika biskupa iz Myre. Izgledalo je kao da se svetac žurio kako bi u svojoj velikoj skromnosti spriječio mornare da mu zahvale za ono što je upravo za njih učinio. Ali, vrativši se u luku, oni su na sva usta pričali kako ih je biskup Nikola čudom spasio od sigurne smrti.
I tako je Sv. Nikola postao zaštitnikom svih koji putuju morem. Njemu u čast podignute su mnoge crkve i kapelice na svim stranama svijeta, a u narodu se pričaju o njemu čudesne legende.
Zašto Nikola voli čizmice?
Još jedna lijepa priča kaže da je Sv. Nikola živio u šumi, pored jednog sela gdje su živjela djeca koja su istovremeno bila i bogata i siromašna. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće - samo jedan par čizmica. Međutim, djeca su vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštili i stavili kraj prozora. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a roditelji nisu htjeli da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato su svi roditelji u tom malom selu stavili u čizmicu ono što su našli u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. Naravno, ne treba ni reći kako su se djeca probudila sretna!
