Mama je često primala i Svetu Pričest, ali tata nikada. Svećenike nije mrzio, ne daj Bože. Ali doći do ispovjedaonice, e to nije nikako išlo. Majka je sve pokušala, ali nije uspjela. Približavao se sveti Uskrs. Svi dobri kršćani prije Uskrsa obave svetu ispovijed, a Brankov tata neće. Majka nije znala što će. Potuži se svome župniku i zamoli ga da joj pomogne nagovoriti tatu na ispovijed. . . - "Imate li djece, gospođo?" upita župnik. - "Imam troje, velečasni.
Najstariji Branko ima šest godina", odgovori majka. - "Dobro. Pošaljite mi onda Branka s drugom djecom na vjeronauk u ponedjeljak poslije podne." Pošao Branko s ostalom poznatom djecom u ponedjeljak na vjeronauk. Završio sat vjeronauka, a župnik; zadrži Branka samoga. Iz džepa izvuče sličicu i dade je Branku. "Evo tebi, Branko, lijepa sličica. Ovo ćeš dati tati", reče župnik i pruži mu malu bijelu omotnicu. Ali pazi, Branko", nastavi župnik, ne daj to tati prije nego ti nešto obeća. Mora ti obećati da će ići na svetu ispovijed." Kad je predvečer tata došao s posla, Branko mu potrči ususret. Raširio je ruke i rekao tati: "Tata, imam nešto za tebe!" Tata je htio uzeti bijelu omotnicu, ali je Branko nije dao iz ruke. "No, no, a što je to?" tobože se srdio tata i htio Branka poljubiti. Branko se ne da poljubiti, nego stalno navaljuje:"Tata, moraš mi nešto obećati, inače nećeš dobiti ove kuverte!" "A što ti to ja moram obećati, sine?" zanimao se tata. "Sada će naskoro Uskrs.
Obećaj mi da ćeš ići na svetu ispovijed!" Tata nije mogao odbiti. Obećao je Branku da će mu ispuniti želju.Tek je sada dobio bijelu omotnicu. Kada je otvorio kuverticu unutra je pisalo:"Sve najbolje za Uskrs,a osobito čistu savjest, želi Vam Vaš župnik Milivoj." Tati su se caklile oči. Htio je opet poljubiti Branka, ali on je uporno odbijao:"Nema ništa dok se ne ispovjediš!" Kad je tata u uskrsno jutro obavio svetu ispovijed i s mamom se pričestio, upitao je Branka:"Hoćeš li me sada poljubiti?" Mama je sretna zaplakala. Tata i Branko su se žarko poljubili. To je bio sretan i veseo Uskrs.
