Što se dogodilo kada je ovaj mladić poslušao Božji glas?

Često taj glas jednostavno zanemarimo ili mislimo da Bog nama ne govori. Da je to samo privilegija svetaca. Tako je možda mislio i ovaj dečko sve do ovog događaja.

Mladić je prisustvov­ao biblijskom susr­etu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i posluš­nosti. Mladić se u nevjerici pit­ao: "Govori li Bog ljudima još uvijek?" Nakon službe, s prija­teljima je otišao na kavu. Ras­pravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kad je mladić krenuo kući.

Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam." Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: "Bo­že, jesi li to Ti?" Nije dobio od­govor i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi galon mli­jeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak Ti, kupit ću galon mli­jeka“. Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vo­žnju kući. Dok je prolazio po­kraj „Sedme ulice“, opet je osje­tio poticaj: "Skreni u tu ulicu“. To mu se učinilo ludim i jedno­stavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je tre­bao skrenuti dolje. Na slijede­ćem križanju okrenuo je i vra­tivši se skrenuo u „Sedmu“. Na­pola šaleći se reče: "U redu, Bože, hoću."

Vozeći se nekoliko blokova da­Ije, odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivič­njak i pogledao oko sebe. Na­lazio se skoro u poslovnom di­jelu grada. Nije to bilo najbol­je, ali ni najgore naselje. Trgo­vine su bile zatvorene, a ve­ćina kuća u mraku, kao da su ljudi već bili u krevetima. Opet je osjetio nešto: "Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta". Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su već ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo je ludost“. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup." Opet se javio taj osjećaj ta treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu Bože, ako si to Ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, uredu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se o­dmah ne jave, idem.“

Prešao je preko ceste i pozvo­nio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to? Što trebate?" Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovijek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. "Što je to?“ Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo." Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hod­nikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama, koja je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: "Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi kaže kako da nabavim nešto mlijeka." Njegova žena uskliknuia je iz kuhinje: "Tražila sam Ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?" Mladić je posegnuo u novča­nik, izvukao sav novac što ga je imao i gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao pre­ma autu dok su mu se suze sli­jevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje.