Dakako da je potrebna i bitna i bez nje je teško ići naprijed i ustrajati na putu vjere, putu ljubavi. Kada čujemo riječ pokora, asocira nas na ispovijed nakon koje slijedi određena pokora koju zadaje svećenik. Zašto je to tako? Zašto bi to morali izmoliti ili učiniti kada su grijesi oprošteni? Stvar je vrlo jednostavna, Gospodin nam uistinu oprašta sve, no pokora je potrebna jer je ona sama čin iskrenog kajanja, čin u kojem pokazujemo da nam je žao i da se želimo promijeniti. Istina, naš Gospodin nije aparat u koji ubacujemo određene molitve i On nam uzvraća po tome koliko je tko ubacio.
Naš je Bog živ i stvaran, i baš zato mi Mu želimo ugoditi ne samo riječima, već i djelima pokazati da nam je uistinu žao i da želimo promjenu. Pokora u svakodnevnom životu omogućuje da budemo bliži Bogu i da Mu iskazujemo hvalu što nas neizmjerno ljubi. Na tom putu ljubavi i odricanja, kroz dar pokore Gospodin nas čisti i čini sve novo, jer Mu tako dopuštamo da čini od nas nove ljude.
Korizma je zaista vrijeme milosti jer baš kroz pokoru mi izlazimo iz svakodnevnice i nekih svojih ugoda kako bi ušli u Božju prisutnost i produbili svoj odnos s Gospodinom. Neka nas to ne plaši, usudimo se približiti još više Njemu koji je sama ljubav. Nije potrebno praviti prvi korak, On ga je već napravio, umro je za nas jer nas voli, sigurno da to nitko drugi nije i neće napraviti za nas. Ohrabreni krenimo putem vjere, ne bojeći se grijeha i padova. Isus je sam tri puta pao pod križem pokazujući kako se ljudski život sastoji i od padova, no bitno je ustati se i nastaviti dalje.
Blago tebi brate i sestro jer imaš Onoga koji će te dići, samo Ga zazovi! Ne zaboravimo, pokora je dar od Boga i koristimo se njime kako bi se Gospodin mogao koristiti nama, a zaista vrijedan je radnik plaće svoje!
Mato Topić/duhos.com