Razgovor Isusa i dječaka

Jedan je dječak pošao na livadu. Tamo je čuo neki glas koji ga zove:

Dječače!

-Tko je to?

-To sam ja, Isus.

-Zašto si ti tu? Nisi li još mrtav.

-Ne, tijelo mi je mrtvo.

-Nije li to isto?

-Ne. Osjećaš li ikada, kao sada, neku toplinu u srcu, neki poziv?

-Da, ali...

-Ja ne mogu umrijeti. Sve dok sam u tvom srcu i dok me se ljudi još sjećaju. Nažalost, oni su me ubili i sada me sve više zaboravljaju. Bojim se da ću ih izgubiti.

-A zašto bi oni to učinili?

-Jer misle samo na sebe i na svoje potrebe.

-Mogu li ja ikako pomoći vratiti vjeru?

-Naravno da možeš. Ali još si malen. Razgovarat Ćemo dok odrasteš, još nije vrijeme. Samo, nemoj me zaboraviti i krenuti u loše društvo.

-Neću. Ali čekaj, kako da ti se obratim?

-Predaj me sebi i moli mi se. Kad ti je teško i kad si radostan. Tada ćeš osjetiti moju moć. Kao što ptice nebeske lete i ne znaju za me, ali osijećaju da ih nešto vodi. A sada me ispričaj, moram ići.

Označeno u