Nisam nestao, Bog mi je podario besmrtan duh u trenutku začeća. Nikada nisam vidio svjetlo dana, ali živjeti ću zauvijek. Zašto si me ubila? Onaj koji mi je trebao biti otac otišao je daleko iz zemlje. Ti si se osjećala usamljeno jer je on uvijek bio zauzet svojim poslovima. U njegovoj odsutnosti pojavio se drugi čovjek, u toj romansi nastao sam JA.
Nikada neću zaboraviti mjesece u kojima si me "ljuljuškala" u svojoj utrobi, osjećao sam se tako sigurno i voljeno! Iako sam znao da sam neželjen, a što bi tek pomislio tata kad bi se vratio? Trebala si se rješiti problema a taj problem bio sam JA. Tada nisam znao za tvoje diskusije s ljubavnikom, on je htio da se rodim ali ti ne. Koliko je tu bilo svađa sve dok nisi došla do novca namjenjenog za moje umorstvo. Sve ima svoju cijenu čak i ubojstvo nedužnog djeteta. "Koliko je samo skup pobačaj" komentirala si. Ne opravdavam tvoj čin, ali ti opraštam. Opraštam i tati što je bio tako neodgovoran, također ti opraštam što si se"obučena u bijelo zamrljala mojom krvlju".
Kakva je to samo bila bol kada su me uboli tom velikom iglom i kada mi je potekla hladna krv! Znam da ti nikada nećeš zaboraviti buku aspiratora koji je potrgao moje tjelešce u komadiće. Znam da ti je to uzrokovalo traumu s kojom živiš u tišini pokušavajući misliti kako se ništa nije dogodilo, ali dogodilo se, bio sam netko,bio sam tvoj sin. Znam mama za tvoje besane noći i za tvoje unutarnje borbe. Znam da si se dugo premišljala oko svoje odluke da me abortiraš. Duboko u sebi,voljela si me ali strah je prevladao. Znam da si me voljela, znam da me još uvijek sanjaš i više si se puta pitala s žaljenjem dali bih bio dječak ili djevojčica,kakav bi čovjek bio i koliko bi ti sreće donio.
Dječak sam! Više nalikujem tebi nego onom svodniku s kojim si bila! Kako da me zaboraviš kada ja svaki trenutak molim Boga da odagna tvoje more zbog kojih ne možeš pronaći mir i zbog kojih ideš kroz život kao mrtva! Zbog toga, kamo sreće da si tada potražila svećenika od povjerenja i da si se s njim posavjetovala! Draga mama želim te vidjeti sretnu, sjeti se savjeta koje ti je dao svećenik na odlasku:" kćeri Bog je već usadio djelo ljibavi u tebe i samo ti on može pomoći da ozdraviš" Dok ti ovo pišem do mene stoji moj prijatelj Antonio. Majka ga je pobacila jer se osjećala premladom da bude majka. Također nije dobio nijedno ime od svojih roditelja nego od Boga koji nas bezuvjetno voli. Ovdje imam jako puno prijatelja koji su doživljeli istu sudbinu. Mali Karlos je abortiran jer mu je majka bila silovana. Mržnja i bol rezultirali su umorstvom nedužnika.
On se pita:" zašto je moja majka ubila mene radi mržnje koju je osjećala prema čovjeku koji ju je silovao? Mogla me je voljeti zauvijek i nikada joj ne bih bio na sramotu". Ovdje u kraljevstvu ljubavi razumijemo samo jezik ljubavi. Zbog toga nemožemo razumjeti te "argumente" za pobačaj, zbog silovanja,zbog ne informiranosti,zbog otežane ekonomske situacije pa roditelji ne žele još djece "da bi mala obitelj živjela bolje" itd... Pričali su mi da ni ratovi, ni Hitler sa svojim plinskim komorama nisu uspjeli počiniti tako brutalan masakr.
S abortusom smo ostali uskraćeni za ljude koji su mogli biti briljantni pjesnici,svečenici, liječnici,filozofi, glazbenici,piloti,državnici,slikari,arhitekti,sveci i svetice. Svi mi kažu da sam možda mogao biti vješti kirurg ili pijanist kao Mozart. Kada se ujedinimo, mama vidjeti češ kakve ruke imam! Najviše me obraduje kada mi kažu:"tvoja majka je sigurno jako lijepa žena" Ne plači mama. Vjeruj u Boga sve dok se ponovno ne vidimo.
Ah! Zaboravio sam, iako čeznem da te vidim,ne žuri se za doći, moja braća te trebaju. Učini za njih sve što nisi učinila za mene. Kada ih kupaš ili kada ih dojiš, ponekad me uhvati nostalgija za sve što sam mogao imati a nisam. Sviđalo bi mi se biti dojen mlijekom tvojih grudi, biti milovan tvojim tako lijepim rukama tako sličnima mojima, nesretnog kirurga.
Možda se pitaš gdje sam. Ne brini se u Isusovom sam naručju,on me voli,čak je prolio svoju krv za mene, u njemu svi pronađemo život. I završavam tražeći te jednu uslugu, ne za sebe,razumjeti češ nego za drugu djecu. Nemoj ih ubiti kao mene! Ako zaustaviš neku djevojku koja želi abortirati ili nekoga tko "montira zvona" u zamjenu za abortus, ili nekog liječnika koji se ruga Hipokratovoj zakletvi ili neku medicinsku sestru koja sudjeluje u tom zločinu, širiti češ ljubav Božiju, ljubav našega Oca.
Tada se sjeti nas i reci im da ne ubijaju više. Djeca pripadaju Bogu. Viči svima da imamo pravo na život kao drugi, iako neželjeni imamo pravo na život i ljubav!
Željno te iščekujem usta još ne iskorištenih, prepunih poljubaca koje čuvam samo za tebe!
