Razgovarale su kako putem posvojenja pobijediti pobačaj, tj. brinući se za majke pronaći roditelje koji će voljeti dijete. Odmah je dodala: "Pitala sam je može li nam dati kuću u kojoj ćemo pomoći mladim ženama koji žele dati dijete na posvojenje."
Govorila im je i o kući za nezbrinutu djecu u Calcutti (Shishu Bahvan) i gledajući njihova ozbiljna lica nasmijala se: "Naša je kuća puna, puna djece i ljudi se ovako šale: 'Majka Terezija uvijek govori o odgovornom roditeljstvu, a ne provodi ga u praksi. Svakim danom ima sve više djece!'" Na licima prisutnih pojavio se osmijeh.
"Uvijek postoji netko tko majkama u nevolji može reći: 'Dođi, mi ćemo se brinuti za tebe, naći ćemo dom tvojemu djetetu.' Velik je broj bračnih parova koji nemaju djece, a koji su dali zahtjev za posvojenje. Isus je rekao: 'Tko god prihvati jedno od ovih najmanjih u moje ime, prihvatio je mene.'
Ne mogu vam opisati što je dijete donijelo jednoj takvoj obitelji. Pomislite samo na njihovu samoću! Od trenutka kad dijete uđe u njihove živote, oni sjaje od sreće.
Nikada neću zaboraviti kada sam jednoj obitelji predala dijete koje se nakon nekoliko mjeseci strašno razboljelo. Otišla sam k njima i rekla im: 'Vratite mi dijete. Mi ćemo se za njega pobrinuti.'
A otac me pogledao i rekao: 'Majko, uzmite moj život, ali ne i naše dijete.'"
