U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan našeg Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove. Iako je čudno, ali darovi nisu bili za našega Sina. Zamotali bi darove u fini, šareni papir i stavili bi ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrh drveta stave figuru, nešto kao anđeo. Svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, Josipe, ali ne i našega Sina. Čini mi se da ga ne poznaju. Čak mu ni ime nisu nikad spomenuli. Osjećala sam da bi im Isus smetao kad bi se navratio. Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana. Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.
Dragi prijatelju!
Neka Marijin san ostane samo san!
Podijeli ovo s drugima, jer: da se Isus i tisuću puta rodi Betlehemu, uzalud je…AKO SE NE RODI U TVOM SRCU!
