Liječnik je razočarano slegnuo ramenima. Pacijent nije davao znakove poboljšanja. Već deset dana nije reagirao na lijekove. Bezvoljno ispružen na bolničkom krevetu, izgledao je kao da se više ne želi boriti za život.
Sljedećega je dana liječnik ponovno obilazio bolesnike. Iznenadio se vidjevši da su kod njegova pacijenta svi nalazi pokazivali normalne vrijednosti. Starac je sjedio naslonjen na jastuke, a lice mu je dobilo boju koja je ulijevala nadu. »Što se dogodilo?« upitao je liječnik. »Jučer smo se plašili za Vaš život, a danas smo ugodno iznenađeni!
Starac se nasmiješio. Dugo je kimao glavom, a zatim priznao: »Imate pravo, nešto se ipak dogodilo. Jučer me posjetio moj unuk i rekao: ‘Djede, moraš brzo kući: bicikl mi se pokvario!’«
Bruno Ferrero
