Ime mu je bilo Fleming, bio je siromašan škotski seljak. Jednog dana, dok je radio u polju kako bi njegova obitelj mogla preživjeti, čuo je iz obližnje močvare povik u pomoć.
Odbacio je alat i …otrčao u močvaru. Tamo je, zaglavljen do pasa u crnom blatu, prestrašeni dječak vikao i borio se, da bi se izvukao iz močvare. Seljak Fleming spasio ga je od sigurne smrti.
Sljedećeg dana u seljakovo se dvorište dovezla bogata kočija. Elegantno odjeveni plemić izašao je iz kočije i predstavio se kao otac dječaka kojega je seljak spasio.
“Želim Vam platiti “, rekao je plemić. “Spasili ste život mojemu sinu!”
“Ne, ne mogu primiti plaću za ono što sam napravio”, rekao je škotski seljak i odbio ponudu.
Tada se na vratima pojavio seljakov sin. “Je li to Vaš sin?” upitao je plemić.
“Da!” ponosno je odgovorio seljak. “Dopustite mi, da mu osiguram naobrazbu, kakvu ima i moj vlastiti sin. Ako je momak imalo sličan ocu, bez sumnje će stasati u čovjeka na kojega ćemo obojica biti ponosni.”Tako je i bilo.
Sin flamanskog seljaka, pohađao je najbolje škole i završio bolničku medicinsku školu sv. Marije u Londonu i postao poznat u svijetu kao Sir Alexander Fleming, izumitelj penicilina.
Nakon godina plemićev sin, koji je bio spašen iz močvare, razbolio se od tuberkuloze.
I što ga je tada spasilo? Penicilin!
A plemić se zvao Lord Randolph Churchill. Njegov sin bijaše Sir Winston Churchill.
STOGA, ČINI DOBRO I DOBRU SE NADAJ!!
Svi smo na neki način povezani jedni s drugima i nikada ne znaš kome u stvari pomažeš.
