Tada mu se približila žena iz susjednoga vrta i upitala ga smije li pokupiti šljive koje su pale na njezinu stranu. Objasnila je dječaku: „Dolazim iz grada i nemam ništa za pojesti!“ Bez oklijevanja dječak je odgovorio: „Pa naravno! Strest ću Vam još nekoliko njih!“
Žena je bila presretna i nije znala kako mu zahvaliti. Tada reče: „Molit ću se za tebe da jednom dobiješ zaista dobru ženu!“ Usrdno je za to molila. Je li bila uslišana? Dječak se uopće nije oženio. Postao je svećenik. Sigurno, njezina molitva nije bila uslišana onako kako je to ona zamislila. Ali zar nije mnogo bolje što je bila uslišana na način na koji ona uopće nije mogla ni pomisliti? Ona je dječaku željela izmoliti samo ono najbolje. No zar je ona znala što je za njega ono najbolje? To je jedino Bog znao!
"Cilj je molitve ne toliko da dobijemo što tražimo nego da postanemo drukčiji!"