Svetkovina je to Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Sv. Ivan je od samog početka svog života vezan uz Gospu – naime zaigrao je u utrobi svoje majke Elizabete kada je čula Marijin pozdrav. Što nam kazuje ova evanđeoska slika – da je dijete u majčinoj utrobi živo: čuje i razumije, nije samo nakupina nekiih stanica.
Da li je slučajno i da se Gospa taj prvi dan ukazala s djetetom Isusom u naručju? Nije li upravo ovom slikom zajedništva Majke i Djeteta željela pokazati veličinu poslanja tjelesnog i duhovnog majčinstva?
Sve su to poruke koje današnje mainstream agende svijeta sve agresivnije gaze uništavajući živote milijuna nerođene djece i stvarajući žene koje su sve nesposobnije emocionalno, psihički, duhovno i tjelesno postati majke. Umijesto roditeljica, postaju usmrtiteljice!
Za biti danas na strani života u ovoj sve snažnijoj kulturi smrti treba imati puno hrabrosti ili ludosti vjere! Onakvu hrabrost i ludost kakvu je u svoje vrijeme imao sv. Ivan Krstitelj! I njegova riječ nije bila ugodna slušateljima, nije podilazila ni jednoj tadašnjoj religioznoj struji (farizeji, saduceji, zeloti...). Ne, sv. Ivan je razbijao sve komoditete i koristoljublja, lažne religioznosti i samoljublja... On je pozivao na obraćenje srca. Na radikalnu promjenu života, na povratak jedinom pravom Bogu, na odricanje od grijeha, na duhovno i tjelesno očišćenje krštenjem... I zato je sv. Ivan bio sam. U pustinji.
Nije li i Gospin poziv u Međugorju svih ovih godina vrlo sličan ovim pozivima sv. Ivana Krstitelja??? Jednak poziv na obraćenje i potpuno odricanje od grijeha, jednak poticaj na jedan potpuno novi život u Isusu Kristu!?
I nije li na neki način i Međugorje samo? Službene se struje od njega ograđuju, podozrivo ga gledaju, ne paše svima...
A ipak, kao što su ljudi hrlili sv. Ivanu u pustinju kako bi primili milost krštenja (pomirenja s Bogom koje daje mir), nismo li svjedoci i kako svihih ovih 43. godine, a posebno i ovih dana izvanredne devetnice za mir na koju je Gospa pozvala, vjernici ponovno hrle na Brdo (pustinju) k Gospi, moleći je za milost mira u srcima, obiteljima i svijetu koje dolazi iz pomirenja s Bogom?
Božje tajne, ostaju tajne. Nikada ih nećemo do kraja dokučiti. I ono što se događa ovih dana ostati će tajna jer nitko ne može spoznati u potpunosti planove Božje, ali za one koji gledaju očima srca i očima vjere koje je očistila molitva, u puno slučajnosti otkriti će Božje znakove koje nam ostavlja kao put do Neba.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
