I kao da se cijela bitka Sotone sastoji od nastojanja da isprazni sve što je Punina stvorila. Ispražnjuje riječi, ispražnjuje mišljenja, ispražnjuje, vrijednosti, ispražnjuje strukture, zakone, dogovore, pjesme, modu, umjetnost… Dapače, toliko je izokrenulo vrijednosti da danas što je nešto praznije – to je više in. Posebno to možemo vidjeti po pjesmama koje postaju hitovi ili se evo šalju na natjecanja tipa Eurosong ili Grammy… Kao da pobjede baš one pjesme koje su najšokantnije zbog svoje ispraznosti, vulgarnosti ili izopačenosti izvođača. Tako je i sa filmovima, blogovima, vijestima… Što ispraznije i nenormalnije to dosiže više pregleda i lajkova.
I naša vjera se ispraznila. Postali smo vjernici nedjeljom, na papiru… Ne poznajemo vlastito vjerovanje, ne poznajemo Isusa osobno, ne poznajemo Njegovu Riječ, nemamo vlastito iskustvo Božjeg dodira, Božje snage i ljubavi…
Kad je Isus propovijedao ili poučavao, kaže Evanđelje, ljudi su ga slušali jer je govorio kao onaj koji ima moć, koji ima snagu. Drugačije od ostalih pismoznanaca i farizeja koji su prosipali riječi i teorije. Kada nitko drugi nije mogao osloboditi opsjednutog, Isus ga je oslobodio. Zašto mi nismo mogli? – pitali su ga apostoli. Zato što se taj soj izgoni postom i molitvom! – Isus je odgovorio. Isus je dakle imao u sebi snagu koja je dolazila iz življene vjere: molitve, posta, služenja.
Danas nam se više nego ikada nije boriti protiv tijela, nego protiv zloduha kojima ljudi otvaraju put i prostor svojim prazninama. Isus nam pokazuje da protiv duhovnog svijeta ne možemo ići našim prazninama, praznim riječima i praznim mozganjem. Jedino snagom iznutra. Snagom Punine koju ti daje življena vjera.
Gospa je itekako svjesna ove opasnosti u koju sve više tone svatko od nas, pa i Crkva. Opasnosti ispražnjivanja. Postajemo prazan ritual i prazna tradicija. A praznina u dušama se širi, zlo se širi, strah se širi. Zato nam u zadnjoj svojoj poruci kaže: „Danas vas pozivam na novi život. Nije važno koliko godina imate, otvorite vaše srce Isusu koji će vas preobraziti u ovom milosnom vremenu i vi ćete se kao priroda roditi u novi život u Božjoj ljubavi i otvorit ćete vaše srce nebu i nebeskim stvarima.“ (usp. 25.2.2019.)
Gospa nam ponovno pokazuje jedini put da u nas uđe božanska snaga i božanski život: otvoriti srce Isusu. I tome služi ovo KORIZMENO VRIJEME u koje ulazimo. Ne da bi se odrekli pušenja, slatkiša ili mobitela… zato što je to običaj, a onda našli neku drugu zamjenu tome, te nakon Uskrsa, opet se vratili istim starim navikama. Ne, naše korizmeno odricanje, naše korizmeno vrijeme pokore treba biti DUHOVNA BORBA (tako su ga zvali crkveni oci) u kojoj ćemo se oslobađati ispraznosti naših rutina, a puniti se smislom blizine Božje.
Ljudi su siti praznih riječi, propovijedi… srce se može dotaknuti samo snagom žive božje riječi, komunikacijom duha s duhom, duše s dušom. samo se srcem vidi, samo se srcem sluša tako da se nešto uistinu i promijeni. Ono što uđe kroz uši i oči, a nema snage da se spusti u srce – nije za ništa. Ne donosi ploda.
Biti kršćanin znači biti Božji vojnik, boriti se za dobro, jer sotona kao ričući lav obilazi oko nas tražeći koga da proždre! – kaže sv. pismo. Gospa nas upozorava da je nemoguće zadržati blagoslov, a blagoslov znači snagu, znači djelotvornost – bez molitve, posta, pročišćenja i izmirenja. I tome služi Korizma. Otvara naše srce za nebeske stvarnosti Uskrsa.
Nikada kao dosad nisam osjetila to inzistiranje kojim nas Gospa poziva na pravi unutarnji hod. Na pravi duhovni trening, disciplinu… Koliko želi da rastemo u Božjoj mudrosti i snazi, da otkrijemo snagu duhovne dimenzije života i vjere. Da postanemo pravi Kristonositelji. Vjerojatno kao Majka osjeća da smo svi u opasnosti da se i sama snaga Božjeg života isprazni u nama i u našim crkvama. A bez te snage – praznina je tako opipljiva.
Mislim da svi možemo osjetiti jedni kod drugih, a kamoli kod naših svećenika tko govori iz glave, a tko govori, pa možda i jednostavnim riječima, iz snage srca i svog življenog poziva. Koliko takva Misa i sv. Pričest drugačije i punije nahrani srca vjernika.
Bez te hrane života, teško će naše malo stado naprijed.
Stoga, dok je Gospa još s nama, uđimo s Njom u ovu Korizmu, kako bi se mogli roditi u novi život u Božjoj ljubavi.
Paula Tomić/Glasnik Mira
