Na osmi je dan javno objavljeno ime Novorođenoga uz obred obrezanja. U tom trenutku Isus postaje ono što označava javno izgovoreno njegovo ime: Bog spašava – Jehošua. Ime kod Židova pokazuje istinu o konkretnom čovjeku. Tako je i Isus taj koji spašava svijet.
Bog ima obasjano lice. Crkva na prvi dan građanske godine stavlja svakome pred oči Marijin lik. Ona dobro zna što znači to obasjano lice, o kojem govori tekst blagoslova koja je izgovarao Aron nad narodom. Ona zna kako se to može razumjeti i iskusiti. U svome životu proživljavala vrlo teške trenutke. Na sebi je osjećala prezir mnogih očiju koje su je osuđivale zbog trudnoće prije braka. Začeto dijete koje je nosila u svom krilu došlo je tada kada se nije nadala i na način za koji tada nitko nije znao osim nekoliko osoba. Nije se više mogla razvijati kao obična djevojka. Isusov dolazak u njezino krilo potpuno ju je iznenadio i uplašio.
Ljudski gledajući, nije bila uspješnom majkom koja bi budila oduševljenje kod drugih. Božji zahvat koji se izvršio na Mariji bila je najveća pljuska za muškarce ondašnjeg svijeta. Židovi su smatrali da samo muškarac može stvoriti čovjeka. Žena je bila samo shvaćena kao mjesto sazrijevanja ljudske osobe. Neočekivani događaj govori nam samo jedno: Začeće po Duhu Svetom nije uopće dolazilo u obzir, a Bog je učinio najveću feminističku revoluciju u ovom svijetu u kontekstu stvarnoga života.
Mnogi su osporavali tu činjenicu i nisu željeli Mariju nazvati majkom Boga, nego su se držali naziva majka Isusa Krista. Međutim, Marija je najkrasnija majka koja je rodila Boga i čovjeka s njegovom božanskom i ljudskom naravi. To znači samo jedno. Svi koji su gledali na Mariju kao neuspjelu mamu zapravo su vidjeli najbolju mamu na svijetu. Marija je uspješna majka kakva se nije do tada rodila u svijetu. To što je u njezinom životu bilo razlogom za sramotu, Crkva predstavlja kao razlog radosti.
To je takav blagdan u kojem svatko od nas može stati pred svakim čovjekom i bez obzira na to što osjeća i misli kako ne može i neće uspjeti ima pravo reći po Isusovom rođenju: Uopće nije tako, sve ima smisla i sve mogu u Bogu i samo ću u njemu uspjeti. Možda se u tvojoj blizini nalaze ljudi u čijim se očima vidi čisto ljudski uzdah razočaranja: Ako si već tu, onda dobro što jesi. Imaš pravo gledajući Mariju i njezino pouzdanje u Boga vidjeti nešto predivno: Ipak nije tako kako drugi gledaju i kako drugi govore!
Pjesma nad pjesmama u drugom poglavlju donosi jedan tekst u kojemu se Zaručnik obraća zaručnici: Golubice moja, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno (Pj 2,14). Zaručnik je sâm Bog, zaručnica je Crkva, ali isto tako i čovjek. To se Bog obraća svakome od nas i traži naše lice. To znači da Bog stoji pred čovjekom mizerijom grešnikom i kaže: Pokaži mi svoje lijepo lice! Često se čovjek boji Boga i misli kako je suviše grešan da bi razgovarao s Bogom, ali Bog mu se neprekidno obraća riječima: Imaš lijep glas, govori mi!
Upravo u takvoj je situaciji Marija. Iako su je drugi prezirali, ona je gledala u Boga i uvjerena je bila da ima prelijepo lice. Božje je lice obasjano dok gleda Mariju. Predaja kaže da ju je Bog upravo zbog toga uzeo na nebo s dušom i tijelom jer duže nije mogao čekati.
Bez obzira na to što se događa u tvom životu, znaj da te Bog gleda i da ima obasjano lice. Moguće je da te mnogi oko tebe ne žele više gledati i već su te davno izbrisali iz telefonskog imenika ili sam na sebe gledaš s prezirom. Ipak, znaj da te Bog gleda i njegovo je lice obasjano tvojom ljepotom. I Bog strašno želi imati tebe pored sebe. Čeka i promatra tvoje lice s ljubavlju. Želim ti da svaki dan u svom srcu osjetiš odsjaj Božjega lica obasjanog tvojom ljepotom.