Bogu međutim sve pripada! Iako ti to možda i ne vidiš, ipak je taj čin slobodne volje stavljen pred tebe. Možeš sve dobiti ili sve izgubiti.
Događaj iz hramske dvorane u kojoj se nalazila škrabica te udovica koja je ubacila sve što je imala, izazovan je za svakoga izazovan. Njegova je izazovnost osobito velika za muškarce.
Muškarci, osobito u mlađim godinama, čeznu za tim da postanu veliki i poznati. Od malih nogu razvijala se u nama čežnja za dominacijom nad drugima i osjećali smo u sebi neku divljinu. Nije to čudno, jer je Adam čovjek zemlje. Žena je načinjena od Adamova rebra. To više nije zemlja. Ona je učinjena od mesa koje se nalazi blizu srca. Mi muškarci volimo se praviti važni i nepobjedivi. Želimo bit jaki u odlukama i u čvrstoj ruci držati cijelu kuću. Međutim, svakome se od nas događa kriza. Potpuno tamna noć. Neki to zovu muškarčevom krizom srednjih godina. Tada ispod maske muškarčeve divljine i strogosti izranja dijete. Ponekad je dovoljna samo glad i muškarac će brzo otkriti svoje lice. Jesi li ikada bio u takvoj situaciji? Jesi li osjetio svoju slabost i samoću? Ako da, onda znaš o čemu govorim, a ako ne to znači da to ne želiš priznati ili će tek doći upravo to razdoblje. Ne plašim te! To se jednostavno svakomu događa.
Prorok Ilija, na čiju se riječ zatvaralo i otvaralo nebo, potpuno se predao Božjoj providnosti i staranju jedne udovice iz Sarfate (1 Kr 17, 10-16). Upravo se udovica, majka jednoga sina i vrlo siromašna žena koja je živjela na rubu društva, brinula za proroka. Ona je pokazala proroku što znači potpuna predanost Bogu i veliko srce ispunjeno ljubavlju. Iako siromašna, podijelila je zadnji kruh i ulje s Ilijom. Tada se dogodilo čudo. U ćupu nije nestalo brašna niti ulja u vrču.
Isus ukazuje u ovom evanđeoskom odlomku također na jednu nepoznatu udovicu. Ona se potpuno pouzdala u Boga. Živjela je sama, daleko od svijeta i društva. Tko zna kako je izgledala njezina kuća i što je jela svakodnevno. No, ona je imala potpuno povjerenje u Boga. Dok su drugi bacali mjed (grč. halkon) u hramsku škrabicu, ona je ubacila dva limena novčića (grč. lepta) i to je bilo sve što je imala. Nije sebi ostavila jedan novčić, nego je ubacila dva. Uvjeren sam da i njoj, slično kao i onoj starozavjetnoj udovici, nije ponestalo novaca. Dapače, budući da imala veliko i predano srce, Bog joj je uzvratio svojim blagoslovom.
Taj je događaj promatrao Isus. Tu su bili i farizeji u svojim dugim haljinama. Isus u tom trenutku otkriva što ti muškarci nose ispod svojih dugačkih haljina. To je stisnuto srce i sebičnost. To je hipokrizija. Iskorištavanje najsiromašnijih i to pod izlikom dugih molitava. Isus kaže mnoštvu koje ga je pratilo da se čuvaju takvih ljudi.
Dragi muškarče, danas se želim osobito tebi obratiti. Sigurno se u tebi još uvijek javlja iskonska divljina. Ponekad možda gledaš žene kao slabija bića koja nisu uspješna kao ti. Pretpostavljam da i ponekad zaplačeš, i da ti bude teško. No, često nosiš i ti dugačku haljinu ispod koje se skriva tvoja krhkost. Možda trebaš pogledati one dvije udovice. Puno ćeš naučiti od njih. One imaju veliko srce spremno ljubiti i darovati. Vjeruju u Božju providnost. Spremne su brinuti se ne samo za svoje, nego i za druge. Možda je jedna od tih žena baš tvoja supruga. Pogledaj danas kako ti pruža rame za plakanje jer te dobro poznaje i zna da prolaziš krizu. Bit će uvijek pokraj tebe požrtvovna. Tvoja je supruga dio tebe. Ti si načinjen od zemlje, ona od dijela tvoga tijela.
Ljubav je to posebno ljepilo koje vas spaja.
Primjer žena potiče svakoga na potpuno pouzdanje u Boga. Te dvije udovice, neželjene u društvu, postaju svima uzor u darovanju sebe Bogu i drugima. Kada daješ Bogu sve, zapravo ništa ne gubiš. Sve je njegovo!
