Nakon dužega razmišljanja odlučila sam poći na ispovijed. I to nekako »drukčiju«. Nisam htjela učiniti »nabrajaljku« od nekoliko minuta ili sekunda kako bih samo nabrojila grijehe. Htjela sam dobro čuti i svećenika i ono što će mi reći. Obično ga s druge strane rešetke i ne čujem dobro, pa se naprežem. No, moja je odluka završila lošim rezultatom, ako to smijem reći. Nisam dobila oprost, ni savjet, a kamoli malo utjehe i smirenja. Uvaženi gospodin ispovjednik rekao mi je da sam prokleta ja, da je prokleto moje dijete, drugi i još pet mojih pokoljenja. Da nam treba »izliječiti obiteljsko stablo«. Bila sam sablažnjena, prestrašena, izbezumljena. Oporavak je trajao danima, mjesecima... Sada sam se usudila ovo napisati i poslati vama. Čini mi se da je sve došlo na svoje, da sam sada smirenija. Sve najbolje spoznajemo iz vlastitih iskustava. Imala sam iskustvo biti nad provalijom. A ono »prokletstvo« i potreba za »izlječenjem obiteljskog stabla« iz ispovjedaonice muči me i dalje... Otočanka
U Ime Gospodina Isusa Krista, osnažen/a posredovanjem Blažene Djevice Marije, svetog Mihaela Arkanđela, svetih apostola Petra i Pavla, i svih svetih; snagom svetoga autoriteta u Isusovo presveto Ime, molim te Gospodine Bože da slomiš i poništiš sva prokletstva, vještičarenja, uroke, pečate, sotonske zavjete i ugovore, duhovne i duševne veze sa sotonskim snagama, zle želje i požude, nasljedne pečate, zamke, utvrde, laži, zapreke, obmane, duhovne utjecaje i napade.
O pitanju OSLOBOĐENJA OD PROKLETSTVA se puno raspravlja, te su mnogi zbunjeni jer neki svećenici govore da prokletstvo postoji, dok ga drugi niječu. Kojem stavu bi se vjernici trebali priloniti?
PROKLETSTVO je riječ ne baš popularna u modernom jeziku. Izbjegava se čak i u propovijedima i poukama jer djeluje odviše mračno i odbojno.