Ako nikada nisi osjetio bol, kako bi znao da sam ja Iscjelitelj?
Svijet boli je čudesan laboratorij u kojemu se oblikuju velike duše i iz kojega izviru najplemenitija djelovanja.
„Čuvaj se čovjeka čiji je Bog na nebesima!" (B. Shaw). Upravo u vremenu iščekivanja Rođenja našeg Spasitelja, ova izjava odjekuje dublje u Duši.
Prorok Baruh (hebr. blagoslovljen) govori nam o Božjem milosrđu prema čovjeku (Bar 5,1-9). Bog Otac nikoga ne odbacuje od sebe.
Okrenem se jednog dana i gledam pored sebe neku staru ženu. Upitah je, tko je? Kaže mi, da je moja žena. Oprosti, uzvratih, moja žena nije starica, ja nisam star.
Mnoge teme otvorilo je predavanje bosanskog franjevca dr. fra Drage Bojića u Mostaru, održano na temu “Čovjek i njegovi bogovi”.
Već na prvim stranicama Biblije čitamo: „Reče Gospodin Bog: 'Nije dobro da čovjek bude sam!' (Post 2, 18).“
Iako stari čovjek još uvijek potajno živi u meni; svaki put mi se iznova daje prilika da u meni oživi i zaživi ponovni obris nepovredivog dostojanstva, kojeg sam primio od Boga; preko Kristova posredništva na zemlji, u otvorenosti i djelovanju Duha Svetoga.
Prvo i najvažnije čovjekovo životno uporište zasigurno je obitelj. To je mjesto gdje čovjek u potpunoj slobodi i razumijevanju može biti ono što zaista jest.
Koje je vrime Isuse? Koja su doba? Koja ura?
Ja Boga ne trebam kažu, ali zato trebaju ženu za ženom, muža za mužem, auto za autom, položaj za položajem.
Kad čovjek voli ženu, on pobjeđuje sve…kad ljubav osjeti dušom svom, još je jači zbog nje…
Sreća pa Bog nije čovjek i ne razmišlja na način današnjeg čovjeka koji sve želi prilagoditi sebi u pravcu svoga egoizma i oholosti, jer tada ne bi bilo ni tebe ni mene.
Vozeći se na posao i prebirući misli u glavi – došla mi je u svijest ova slika: čovjek je poput radio-prijemnika. Može biti veći, manji, skuplji, jeftiniji, novi, stariji – čak nije ni važno…
„Kršćanstvo nije u prvom redu moralizam, ono je misticizam.
Zašto je toliko zla na svijetu?