13 autobusa roditelja i djece i 50-tak pojedinaca u svojim osobnim automobilima krenulo je u četvrtak 16. lipnja u jutarnjim satima iz Zagreba, Stubice, Klanjca, Gospića i Beča.
Istina je, godine prolaze, puno se stvari mijenja, ali jedna stvar ostaje ista, a to je ljubav prema Gospi i Međugorju!
Prošle su godine kušnje, kad skoro nismo došli, nije ni ove godine bilo lako, kušani smo i bijeni s lijeva i s desna, ali žudnja i odgovor na Gospin poziv, bili su jači od svih nedaća.
Došli smo na Tijelovo i sudjelovali na Večernjem molitvenom programu i Tijelovskoj procesiji kroz Međugorje.
U petak 17. lipnja naš dan je započeo sa sv. Misom koju je predvodio fra Marinko Šakota. Nakon mise, kad je u nagovoru fra Marinko pozvao sve bračne parove da se zagrle, bilo je vidljivo kako je samo jedan zagrljaj dovoljan pa da natjera suze na oči gotovo svim sudionicima hodočašća, i roditeljima i djeci.
Imali smo priliku poslušati i svjedočanstvo fra Ivana Hrkaća koji je dobro nasmijao sve prisutne pričajući o svom pozivu u svećeništvo te kako je do njega došlo.
Red je došao i na Marijana Krajinovića koji je svim prisutnim predstavio knjigu “Ne dam te od sebe” te posvjedočio o vlastitom iskustvu susreta s Isusom.
Vrlo lijepo svjedočanstvo imala je obitelj Valičević, Irena i Tomislav, roditelji troje djece, koji samo Isusu i Gospi zahvaljuju na djeci jer prema doktorima i dijagnozi oni nikad ne bi postali roditelji.
Nakon poslijepodnevnog odmora i molitve krunice uslijedila je pobožnost križnog puta na Križevcu…
Voditelji autobusa, obični obiteljski ljudi imali su razmatranje pred postajama Križnog puta.
Nisu to bile teološke dubine, te misli i riječi su bile izrečene iz srca roditelja i supružnika koji svakodnevne teškoće prikazuju Bogu i vjeruju u Njega da će im On pomoći u svakodnevnim obiteljskim kušnjama.
U subotu 18. lipnja, posjetili smo zajednicu Cenacolo i skoro ostavili svi djecu tamo na preodgoju. Šalim se naravno, slušali smo i gledali divno svjedočanstvo nastanka zajednice i života u njoj.
U poslijepodnevnim satima imali smo susret s mons. Aldom Cavalliem, apostolskim vizitatorom za župu sv. Jakova koji je prisutnim obiteljima govorio o važnosti ulaganja u talente djece.
Došlo je vrijeme i za fra Danka Perutinu, koji je vlastitom interpretacijom prvog čovjekovog grijeha “probudio” i “razdrmao” prisutne, ipak već pomalo umorne hodočasnike, te na šaljiv način potaknuo ih na razmišljanje o ulozi muškarca i žene u braku.
U nedjelju 19. lipnja nakon sv. Mise uputili smo se svi zajedno na Brdo ukazanja, i kod treće postaje shvatili da je ključ života, Isus, u Marijinim rukama. Krešimir Zemljić otpjevao je pjesmu od Olivera Dragojevića 'Ključ života' i time dirnuo mnoga srca, muška i ženska!
Muškarci, su poklonili suprugama crvenu ružu kao znak ljubavi i zahvale za sve zajedničke godine provedene u braku, a buket od 14 ruža poklonili smo Gospi kao zahvalu za naših četrnaest autobusa hodočasnika.
Hodočašće je završilo, ili tek započelo, nije ni važno, važno je da se opet vraćamo ispunjena srca, srca dodirnuta Gospinom blizinom i ljubavi.
Baš sam gledao: djeca koja se bosa penju se na Križevac, djeca po vrućini idu na Podbrdo, i mislio sam si, pa što je to Bože, inače djecu ne možeš nagovoriti ni na najobičnije stvari i tada sam shvatio: PRIMJER! Primjer je bitan! Vidjeli su nas da iz ljubavi idemo, pa tako i oni, žele biti poput nas odraslih, ne shvaćaju, ali idu, idu ili u pozitivno ili u negativno.
Mi smo primjer, oni su naša slika i nema straha! Gospa kaže: “Tko moli, tko posti, ne boji se budućnosti! Ja nadodajem: „Tko ima djece ima i mogućnosti!“
Robert Rukavina, predsjednik Udruge „Kup Karmel“
