U Misi večere Gospodnje, koja je u Međugorju započela u 18, 00 sati i na kojoj su bili prisutni svi svećenici na župi, uz svećenike goste, a Misu je predslavio mons. Henryk Hoser, slavila se Kristova posljednja večera , kada je u svojoj oproštajnoj večeri ustanovio sakrament Euharistije i Svetoga reda.
Posebnost slavlja sastoji se u tome što za vrijeme pjevanja Slave zvone sva zvona u crkvi, a nakon Slave više ne zvoni niti orgulje sviraju do Slave u vazmenom bdijenju. Time se želi naglasiti ozbiljnost i drama Kristove muke i njegove smrti.
Nakon propovijedi uslijedio je OBRED PRANJA NOGU. Ovaj obred obično se slavi u manjim zajednicama, a ovo je bilo prvi puta da je organiziran i u međugorskoj župi. Ovom slikovitom gestom svećenik ponavlja ono što je Isus učinio svojim učenicima. Gospodin se ponizio kao sluga, te je na početku svoga oproštaja s učenicima ostavio djelo neizmjerne poniznosti i ljubavi. Tako je mons. Hoser u poniznoj gesti služenja i prihvaćanja „oprao“ noge jedanaestorici muževa iz župe, a dvanaesti je bio sam župnik fra Marinko Šakota. Za sve one kojima su noge bile oprane, to je doista bio jedan dubok i dirljiv trenutak – to se moglo iščitati na njihovim licima.
Nakon svete Mise u svečanoj povorci kroz crkvu, sve posvećene hostije, dakle Tijelo Kristovo odneseno je u pokrajnju desnu sakristiju, u posebno svetohranište za taj dan priređeno tzv. “Isusov grob“. Hostije se čuvaju za pričest na Veliki petak, budući da se na taj dan ne slavi sveta Misa. Vjernici su ostali u klanjanju pred tajnom Presvete euharistije sve do ponoći. S oltara se uklonio oltarnik i svi ukrasi, te je oltar ostao prazan i „gol“. Oltar predstavlja Krista. Kao što je Krist na Kalvariji bio sramotno svučen, tako se u spomen na taj događaj raskićuje oltar.
U dugačkim redovima vjernici su već od 16,oo sati čekali pred ispovjedaonicama. Ispovijed je završila u 17,30 jer su svi svećenici otišli na slavlje Mise. Nakon Mise, ispovijedanje se nastavilo do duboko u noć.
