Naš narod oduvijek je bio štovatelj Blažene Djevice Marije. Zato je taj dan ne samo crkveni nego i državni blagdan.
Iako je lokalna tradicija da se za ovaj blagdan hodočasti u obližnji Široki brijeg, puno hodočasnika za ovaj dan odabire doći u Međugorje. Podsjećamo od samog jutra hodočasnici imaju mogućnost za svetu ispovijed kao i priliku za slavljenje svete mise u župnoj crkvi i to u: 6, 7, 8, 9, 11 i svečano sveto misno slavlje u 19 sati.
Hrvati su se Mariji utjecali u teškim vremenima i uvijek su osjetili njezinu pomoć i utjehu. S krunicom o vratu i molitvom na usnama pobjeđivani su daleko nadmoćniji i naoružaniji neprijatelji i agresori. Zvali su je “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvatske, “kraljica Hrvata”.
To nam dokazuje i najstarije Marijino svetište kod Hrvata iz Biskupije kod Knina gdje je pronađen Pralik Gospe Velikog Zavjeta iz godine 1050., a i mnoge druge crkve i svetišta posvećena Mariji širom naše domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine, mnoge ispjevane pjesme, molitve, blagdani.
Godine 1935. zagrebački nadbiskup Antun Bauer okrunio je u Mariji Bistrici čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju, kraljicom Hrvata. A zašto je Marija tako moćna pomoćnica i zagovornica? Crkva i Evanđelja nas uče da je Marija Isusova majka i prije nego je rodila Božjega Sina proglašena je “Majkom moga Gospodina”(Lk 1,43). Marija je doista Bogorodica. Kao “puna milosti” već od svoga začeća očuvana je od istočnog grijeha, a i cijelog svog života ostala je očuvana od svakog osobnog grijeha.
Ali kruna Marijina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća je njezino uznesenje na nebo s dušom i tijelom. Papa Pio XII. proglasio je 1. studenog 1950. dogmu, da je Blažena Djevica Marija “na kraju svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena na nebo”. Veliki pobornik za proglašenje ove dogme bio je Hrvat fra Karlo Balič. On je od 1948. do 1950. po nalogu Pija XII. prikupljao dokumenta tj. svjedočanstva o uznesenju Blažene Djevice Marije. Ta vrijedna građa donijela je uvid u dugu tradiciju kršćanskog vjerovanja i štovanja Blažene Djevice Marije upravo pod tim vidikom. Znak Isusova uskrsnuća jest prazan grob u Jeruzalemu. Znak Marijina uznesenja na nebo je također prazan grob u Efezu. Tu činjenicu potvrđuju Isusova ukazanja svojim apostolima, te sv. Pavlu i nekim svecima i Marijina ukazanja u svijetu. U povijesti crkve apostoli ili sveci se ne ukazuju, ali se ukazuje Marija. To nas još jače uvjerava da je Isus uskrsnuo, Marija uzeta na nebo, te su kao potpuni ljudi u nebu, Isus kao Bogočovjek, a Marija kao potpun čovjek naše povijesti.
O Marijinom uznesenju na nebo već u rana vremena govore nam crkveni oci i sveci: Sv. Epifanije (4.st.) prvi je istočni otac koji nam govori o Marijinom uznesenju na nebo. “Kako je moguće da Marija svojim tijelom ne posjeduje nebesko kraljevstvo, ona koja nije učinila u tijelu nikakvo ružno djelo, već je ostala bezgrješna.” “Bogomajčinstvo, savršeno djevičanstvo, savršeno jedinstvo Sina i Majke, Sinovo štovanje Majke nisu mogli dopustiti da Marijino tijelo ostane u grobu” (Sv. German Carigradski, +733). Sv. Toma Akvinski (+1274) “Zbog grijeha su čovjeku bila dana tri prokletstva. Od trećeg je bila netaknuta Blažena Djevica, jer je s tijelom bila uznesena na nebo”. Sv. Antun Padovanski (+1231)u propovijedi na Veliku Gospu: “Gospodin je uskrsnuo kad je uzašao s desne Oca. Uskrsnula je i škrinja njegova posvećenja, kad je na ovaj dan Djevica Majka bila uznesena u vječnu ložnicu.”.
Što Marija u današnje vrijeme znači čovječanstvu sigurno ćemo vidjeti i preko medija te doživjeti ovih dana iz raznih krajeva naše Domovine i svijeta: iz Aljmaša, Marije Bistrice, Trsata, Sinja, Međugorja, Sokolina kod Kotor Varoša, Veprica, Olova, Komušine, Remeta, Altöttinga, Lurda, Fatime, Loreta, Guadalupe i mnogih drugih Marijinih svetišta širom kugle zemaljske.
Uvrstimo se, dakle, i mi u dugu povorku Marijinih hodočasnika, onih iz naših dana i onih iz prošlosti i svi zajedno s krunicom u ruci, molitvom na usnama i pjesmom u srcu krenimo Mariji u susret i zavapimo joj:
O divna Djevice, nebeska Kraljice, moli za nas.
Ti znadeš najbolje sve naše nevolje, ah spasi nas!
