Prema Svetom pismu, Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao na zemlji i ukazivao se apostolima. Na četrdeseti dan javio se svojim učenicima u Jeruzalemu. Rekao im je da ostanu u gradu i čekaju dolazak Duha Svetoga. Zatim ih je poveo na Maslinsku goru, podigao ruke i blagoslovio ih. Počeo je pred njihovim očima uzlaziti na nebo, a oblak ga je zaklonio i više ga nisu vidjeli. Dok su apostoli gledali na nebo, ukazala su im se dva anđela u bijelim haljinama i rekli: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus, koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”
U Međugorju su svete mise bile u 8,00; 11,00 i 18,00 sati. Večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je fra Augustin Čordaš, kapelan na Širokom Brijegu, uz koncelebraciju nekolicine svećenika.
U svojoj bogatoj propovijedi fra Augustin je objašnjavao misne svetopisamske tekstove povezujući današnju svetkovinu Uzašašća sa skorašnjom svetkovinom Duhova. Naime, čovjek je po grijehu izgubio „duh“ - povezanost s Bogom i njegovo poznavanje. Svojom smrću i uskrsnućem Isus nam taj Duh vraća, a svojim uzašašćem kao da „otvara“ vrata Neba da se taj Duh spusti i ispuni čovjeka. Bez Duha naime, čovjek nema života Božjeg u sebi, bez Duha nema Crkve koja je zajednica živih vjernika koji imaju iskustvo živoga Boga. Također današnja svetkovina nam pokazuje i koji je cilj našeg života na zemlji – a to je odlazak na Nebo. Današnji svijet ispunjen duhom svijeta želi sagraditi savršeni „nebeski život“ ovdje na zemlji, život bez Boga. A to ne vodi ničem drugom nego nekom novom totalitarizmu i društvu straha, neslobode… nekom novom normalnom u kojem se izgubio Duh, izgubio PUT. Isus nam danas želi poručiti da bez njega nije moguće shvatiti povijest, shvatiti vlastiti život, a najviše, nije moguće pronaći pravu svrhu našeg života – a to je povratak u Očevo naručje.
Nakon svete mise uslijedio je blagoslov nabožnih predmeta, a iza njega je bilo klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu koje je vodio fra Zvonimir Pavičić.