Rijeke hodočasnika slijevale su se na Podbrdo od ranih jutarnjih sati pa do noćnih sjena. Hodale su obitelji s djecom, grupe hodočasnika, usamljeni molitelji... Neki su žurili do vrha, neki koračali lagano, neki u patikama, drugi u sandalama, treći bosi... Prolazili su mladi, stari... ušminkani, odrpani... Za neke po njihovom vanjskom izgledu nikada ne bi rekao da u sebi nose imalo vjere: našminkanih lica, istetoviranog tijela, polugoli... A onda bi ih čuo kako glasno mole penjući se bosim stopalima.
Svećenici su ispovijedali od 5 sati izjutra. U Međugorje je za 37. obljetnicu Gospinih ukazanja stiglo hodočasnika iz 35 zemalja i mnoštvo domaćih. 23 hodočasnika iz Rame pješačila su 3 dana do Međugorja. Prije mise bila procesija s Gospinim kipom koji nosili mladi iz Medjugorja.
Uočnica 37. obljetnice Gosipinih ukazanja
Misterij Božjeg poziva, misterij čežnje čovjekove duše.
Promatram brončane postaje stajališta krunice. Svako ima neko mjesto kojeg su bezbrojne ruke hodočasnika doticajima izglačale. To su najsjajnija mjesta. Mjesta ulaštena željom ljudi da dotaknu, da dodirom pokažu svoju molbu, čežnju, zavjet. Čovjek tako treba dodir. Živi za dodir i od dodira. Roditelja, prijatelja, ljubljenog, Boga. Misterij darivanja. Koliko više se dodirom, tijelom i dušom daješ drugima, toliko sjajniji tvoj život biva.
Možemo reći da su ovih 37. godina od Gospina prvog ukazanja bile godine u kojima nas je Ona milovala, dirala, doticala, treskala – kako bi nas probudila, potaknula, pogurala – ostavila u našim dušama nebeski sjaj. Pozlatila nas milošću vječnog života. Već 37. godina Gospa na ovome mjestu „dira“ zemlju kako bi je „usjajila“, kako bi izbrisala tragove rđe grijeha koje sotona tako bijesno širi posvuda.
Redovito Gospino ukazanje vidjelici Ivanki, 25.6.2018.
Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.6.2018.
Na dan nečijeg rođendana, kaže se kako Bog toga dana obnavlja u slavljeniku sve milosti koje mu je dao u trenutku začeća, odnosno rođenja. Zato se rođendani slave. Trebali bi biti molba, podsjećanje i otvaranje za ponovno „otvaranje“ onog paketa milosti primljenog u trenutku kad si ugledao svijet. Pa tako je isto čini mi se i sa svakom godišnjicom ukazanja. Bog taj dan ponovno „otvara paket“ milosti koji je jednom na početku utisnuo u tom posebnom trenutku kad je nebeska Milost dotakla zemlju.
U Bogu ne postoji vrijeme, postoji vječno sada. Dakle u Bogu je i danas, na naših 37. godina, zapravo onaj isti trenutak kad se Gospa po prvi put ukazala. Istom snagom dakle Bog i danas sve nas poziva na obraćenje, na mir među ljudima i između ljudi i Boga. Ostaje na nama i danas jednaka odgovornost kako ćemo na Božje i Gospine pozive odgovoriti – odnosno, hoćemo li sve one poticaje koje osjećamo u srcu i zbog kojih smo u Međugorje danas došli doista utjeloviti u svom životu. Jer Bog će nas jednog dana po tome suditi. Na nama je odgovornost!
Upravo je na temu važnosti života i svjedočenja bila orijentirana i snažna propovijed koju je na uočnicu ukazanja, u nedjelju 24. 06. održao fra Marinko Šakota, dok je župni zbor Kraljice Mira animirao pjesmom svečanu Misu. Tokom ponedjeljka, svete Mise sa mnogobrojnim hodočasnicima bile su kroz cijelo jutro, a večernju svečanu svetu Misu predslavio je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, dok je u 22 sata cjelodnevni program završio redovitim mjesečnim cjelonoćnim euharistijskim klanjanjem.
Baš kao što i iza svake fešte, iza svakog rođendana ostane puno lijepih dojmova, ali i puno stvari za poredati i staviti na svoje mjesto, tako i Međugorje od sutra započinje jedan novi ciklus života s priprema za predstojeće ljeto, najavljeni dolazak papinog izaslanika mons Hosera početkom srpnja i predstojeće molitvene programe.
