Program obilježavanja započeo na temeljima stare crkve u 16 sati i 45 minuta molitvom pred kipom pobijenih franjevaca, spominjanjem imena poginulih i paljenjem svijeća. Nakon toga u župnoj crkvi uslijedila je krunica u 17 sati koju je predmolio fra Karlo Lovrić, nakon krunice u 18, 00 sati bila je sveta misa.
Svetu misu u suslavlju 11 svećenika predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Svojom pjesmom ovo misno slavlje uveličao je veliki župni zbor „Kraljica Mira“.
Na početku svete mise fra Zvonimir se prisjetio onih koji su stradali: Franjevci iz međugorske župe ubijeni za vrijeme Drugog svjetskog rata su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svjetskom ratu iz međugorske župe poginula je ili nestala 61 osoba, u Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945): 386 osoba, u domovinskom ratu: 10 osoba.
U svojoj propovijedi u kojoj se na početku osvrnuo na komentar čitanja od dana čija je poruka bila kako zlo zarobljava ljude i unosi nered, a Bog oslobađa i unosi red, fra Zvonimir se nadovezao i na sličnu situaciju koju je proživljavao blaženi Alojzije Stepinac čiji spomen se slavio na svetoj misi. Tako je između ostalog kazao:
„Kad god čovjek želi zasjesti na mjesto Boga, dolazi zlo. To je tako jasno vidio i prepoznao u onom teškom vremenu bl. Alojzije Stepinac. No on se nije dao zavesti različitim uputama ni zapovijedima moćnika, niti onima koji su mu tvrdili da će mu biti dobro ako posluša njih, a pogazi riječ koju je dao Bogu i Crkvi. Htjeli su ga zavesti poput zmije koja je zavela Adama i Evu . Ali Alojzije je bio potpuno otvoren Božjoj riječi, po njoj je živio, po njoj je sve mjerio i zato nije sišao s puta pravednosti i nije se morao skrivati ni pred Bogom ni pred ljudima, nego je mogao ponosno stajati kao simbol Božje ljubavi, Božjeg svijeta i Božjeg poretka u svijetu. I kao takav, iako pritvoren i odvojen od ljudi, biva svojim vjernicima najjasniji znak, najhrabriji pastir i najupečatljiviji Kristov učenik. Zato je i pritvoren govorio više od onih koji su bili na slobodi, govorio je njegov duh, njegova ljubav prema Bogu i čovjeku, čitavo njegovo biće. Govorio je i živ i mrtav. I danas govori da je Bog jedino mjerilo u kojem čovjek može biti radostan, ispunjen, zadovoljan i spašen.
Poput Alojzija tolika su naša braća bila ubijena i mučena iz ljubavi prema vjeri i prema našem hrvatskom narodu. Mi se njih danas spominjemo vjerujući da ih je Bog primio u svoje divno kraljevstvo. Molimo danas i za one koji još to nisu zadobili. Molimo i za njihove progonitelje jer želimo slijediti Kristov nauk i biti potpuno otvoreni Božjoj riječi te tako ljubiti svoje neprijatelje i svoje progonitelje. A to mogu samo veliki ljudi poput bl. Alojzija koji nije mrzio svoje progonitelje znajući da Bog daje konačnu plaću svakom čovjeku.“
Nakon mise uslijedilo je čašćenje križa, a u 20,00 sati u Dvorani Ivana Pavla II. prikazan je film “Razgovor” Dominika Sedlara.
